Točno devet mjeseci i tjedan dana. Kao da su ga rađali, toliko je vremena prošlo otkako su Nelsonov lanac skinuli s kuće na uglu Kamenite i Opatičke ulice do jučer, kad su ga konačno vratili na njegovo staro mjesto.
Bilo je i vrijeme, jednoglasno će se složiti stanari Opatičke 2, na čiju je fasadu lanac bio prikvačen. Više od šest mjeseci, otkako su ga prepilili i odnijeli radnici P.G.P.-a, koji su rekonstruirali Kamenita vrata prošlo ljeto, nitko ga nije spominjao, pa su se s razlogom stanari pobojali da ga više vidjeti i neće. No, nakon što je Večernji list pokrenuo potragu za lancem, predmet povijesne vrijednosti koji je bio dio broda HMS Victory pronađen je u manje od 24 sata. Brodom je 1805. zapovijedao admiral Horatio Nelson u slavnoj bitki kod Trafalgara u kojoj je Britanija pobijedila Napoleonovu flotu. U Zagreb je lanac donio irski grof Laval Nugent, strastveni kolekcionar umjetnina, koji je kao austrijski vojskovođa došao u našu zemlju i ostao ovdje živjeti.
Restauraciju Nelsonova lanca pratili smo u četiri teksta, a u prvom iz veljače naslova “Kamo je nestao Nelsonov lanac?” upozorili smo na činjenicu da nitko ne zna gdje je. Napisan je nakon što smo Gradu Zagrebu poslali tri upita, a ni u jednom nismo dobili odgovor gdje se nalazi, tek da će lanac “biti restauriran i nakon obnove vraćen na isto mjesto”. Odgovore smo istovremeno dobivali od dva gradska ureda – onoga za prostorno uređenje i izgradnju grada, koji je vodio postupak realizacije obnove, te Zavoda za zaštitu spomenika, bez čije se suglasnosti nisu mogli odvijati radovi. Kontaktirali smo tada i Muzej grada Zagreba, Hrvatski povijesni muzej i Arheološki muzej, koji čuva predmete otkupljene od nasljednika grofa Nugenta, no djelatnici ni jedne institucije pojma nisu imali što se s njim dogodilo. Lanac je naglo pronađen nakon objavljenog članka, a za četvrtog upita upućenog Gradu, dobili smo i odgovor koji smo tražili od početka. “Trenutačno se nalazi u Ljevaonici umjetnina Akademije likovnih umjetnosti na lokaciji Ilica 85”, odgovorio je Dinko Bilić, pročelnik Ureda za izgradnju. No provjerom te informacije doznali smo da je onamo stigao tek ujutro, nakon što je izišao Večernjakov tekst koji je podignuo buru, pa se u potragu, među ostalima, uključilo i Ministarstvo kulture. Predmet je u Ljevaonicu ALU stigao iz iste građevinske tvrtke koja je obnavljala Kamenita vrata. Dobro su ga čuvali, utvrdila je komisija koja ga je došla pregledati u prostore ljevaonice nekoliko dana poslije. Činili su je Stipe Tutiš, pročelnik Zavoda za zaštitu spomenika, voditelj Ljevaonice Željko Mačešić te akademski kipar i restaurator Slaven Miličević. Lanac je dobro, nije završio u “starom željezu” i nema potrebe da se diže panika, uvjeravali su tijekom uvida, na kojem je bila i ekipa Večernjeg lista. Gradu je, naglasio je pročelnik Tutiš, stalo da se taj važan element stare zagrebačke jezgre ponovno postavi u Kamenitu s obzirom na to da su na njega navikli stanovnici metropole.
– Lanac je skinut pod nadzorom konzervatora – istaknuo je Tutiš, a prije nego što su krenuli u obnovu u sklopu koje su morali paziti da se sačuva izvorni izgled morao se izraditi elaborat. Za to su zadužili Ljevaonicu, odnosno kipara Miličevića. Lanac je u iskusnim rukama, govorili su, jer će konzervatorsko-restauratorske radove provesti kipar Miličević, koji je odradio 60-ak restauracija zaštićenih kulturnih dobara, što pokretnih, što nepokretnih, Ljevaonica više od 150, a surađuju na takvim poslovima već dvadeset godina. Radovi su, osim obnove samog lanca koja je bila manje kompleksna, uključivali i rekonstrukciju stupa koji je povezivao dva kraja kuće u Opatičkoj s dva dijela lanca. Upravo je kamen od kojeg je stup načinjen zadao glavobolje restauratorskoj ekipi. Jedan dio stupa uspjeli su “izliječiti” izvlačenjem soli i svih nečistoća te raznim kemijskim postupcima, a za gornji dio morali su naručiti nove blokove. Tu se pojavio problem zbog kojeg se ponovno postavljanje oduljilo za dva mjeseca s obzirom na to da se ta vrsta kamena, pješčenjak, ne eksploatira posljednjih dvadeset godina.
– Nakon što smo obišli cijeli niz klesara, našli smo ga u skladištu jednoga iz Gornjeg Dragonošca. On inače radi s Hrvatskim restauratorskim zavodom – govori kipar Miličević. Sada će lanac ponovno biti atrakcija za turiste kojima je bio obvezna postaja za obilaska stare gradske jezgre. Na uglovnicu ga je postavio Nugentov sin prije stotinu godina dok je kuća bila u vlasništvu njihove obitelji.
Ne razumijem baš. Pišete da je lanac nađen 24 sata nakon vašeg članka koji je pisan prije 9 mjeseci.