Pjesniku Dobriši Cesariću je bio lajt motiv u poemi "Voćka poslije kiše", indonezijsko pleme Korowai na njima živi, a na kraju krajeva, zbog njega imamo topao dom, čisti zrak i hranu na stolu. Ovdje je, prema očitome, riječ o drvu koji je, složili bi se mnogi, važan segment čovječanstva. S tom mišlju, kako sami kažu, svakog dana klupe griju i vrijedni učenici Drvodjeljske škole Zagreb koji su, uz pomoć profesora i ravnateljice Jadranke Pejčić, napravili izložbu "Drvodjeljska u doba korone" koja je otvorena do sutra. Njome su usto obilježili i Europski tjedan vještina stečenih u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, a sadrži ručne radove od preko 50 učenika te pokazuje, između ostalog, namjenu, vrste i tehnike prerade drva, odnosno gotovo sve procese od panja do stola.
Restauratori vraćaju u život
- Time smo usput željeli pokazati i kako izgleda novo „normalno“ u našoj školi ove školske godine koja je puna izazova. Izložba je presjek radova koji prikazuju stečene vještine, znanja i zalaganje naših učenika, nastavnika i stručnih učitelja za vrijeme trajanja pandemije – govori profesor Josip Tomičić.
Svako od četiri zanimanja te škole predstavljeno je na svoj način pa su tako drvodjelski tehničari, odnosno dizajneri, spojili teoriju i praksu u umjetničko djelo.
- Osim predmeta od drva, moji razredni kolege i ja radili smo i crteže. Dobili smo, primjerice, zadatak da nacrtamo nešto što nas podsjeća na Zagreb, a ja sam se odlučio s tušem i kistom nacrtati Hrvatsko narodno kazalište da izgleda kao na novčanicama – objašnjava učenik Gabriel Topić. Njegova profesorica, Branka Jutrović, pohvalila je njegovu požrtvovnost i nadarenost dodajući kako je na svoj izložak potrošio 15 sati rada.
Pored njihovog dijela, uz mentorstvo profesora Pere Čavara, su maturanti i restauratori Mark Draženović i Ana Grgeć, objasnili metodu intarzije, odnosno umetanje tankorezanog drva u deblji komad, kojom su radili svoja djela.
- To je vrsta umjetnosti koja zahtjeva visoku razinu koncentracije. Ljudi na prvu ne shvaćaju da tu trebaju biti usklađeni ruke i um da na kraju nekom komadu drva, koje bi mnogi na prvi pogled odbacili i zanemarili, povratimo „život“. Zato smo i upisali svoju srednju školu. Naprosto nas je privukla ljubav prema materijalu – kažu maturanti. S njima se složilo i njihov profesor Čavara dodajući kako restauraciju povezuju s liječništvom jer donose „dijagnozu“ za pojedina djela te je njihov zadatak ih spasiti.
Kako su restauratori prijeko potrebmi kulturi, tako su šumarski tehničari, pak, jedna od najvažnijih struka za okoliš jer, kako veli profesor šumarstva Milan Ječmenica, to je zanimanje budućnosti budući da se sve više ljudi okreće natrag prirodi.
- Zato smo za izložbu pripremili desetak vrsta biljaka, kukaca i stijena da ljudi shvate kako funkcionira suživot u prirodi. No, s obzirom na to da je usko povezana s tehnologijom koja se svakodnevno razvija, na svakoj je tegli u kojoj je drvo QR kod koji se može skenirati i otkriti više informacija o njemu – govore maturanti, Matko Biliškov i Hrvoje Jagatić.
Tjedan smo dana tesali...
Cilj izložbe je bio i popularizirati ova zanimanja, a srednja se drvodjeljska škola može pohvaliti ove godine s jednim cijelim razredom više kojeg su upisali đaci za stolara. Struka je to, naime, koja je kroz godine polako odumirala, a porast interesa za tim, objašnjavaju profesori, se dogodio zbog raznih programa potpora i stipendija.
- Želimo se odmaknuti od stigme da za stolara upisuju učenici s lošijim ocjenama pa se zato i kod nas podigao prosjek, odnosno uvjet koji moraju ispuniti pri upisivanju. To je vrijedno obrtničko zanimanje koje zahtjeva posebne vještine – objašnjava strukovni učitelj, Marko Kljajić. Pod njegovim je mentorstvom više desetaka učenika za izložbu napravilo razne kućanske predmeta od drva, sve od stola do klupice i stolice. Radili su ih, kao dio praktične nastave, u školskoj radionici gdje imaju strojeve vrijedne ukupno preko milijun kuna.
- Ponosni smo na svoje radove koje smo tjedan dana marljivo „klesali“. Najzanimljiviji dio nam je da u svojim rukama imamo prvo nešto opipljivo i bezlično te da običan komad drva možemo pretvoriti u nešto funkcionalno. S time da, što često ljudi ne znaju, to je trogodišnje zanimanje i možemo upisati dodatnu godinu, položiti maturu pa ići na faks. Sve opcije su nam otvorene – zaključuju učenici drugog razreda, Žarko Anušić i Leo Gavran.
Samo tako naprijed ,obrtništvo je nekad bio ponos Zagreba,želimo da se obnovi i ponovno privlači ljude,pravi majstori su zlata vrijedni.Bravo!!!