Novi predsjednik Društva arhitekata Zagreb na redovnoj je izbornoj skupštini D-A-Z-a, na mandat od dvije godine, postao dr. Rene Lisac, viši asistent na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Ovaj, uz Kristinu Carevu voditelj programa Akupunktura grada, govori o arhitekturi, njenoj važnosti za grad i zagrebačkom urbanom prostoru i njegovom planiranju.
Vaš prvi potez kao predsjednika Društva arhitekata Zagreba?
Svi procesi koji su pokrenuti u Društvu, posebno posljednje dvije godine, vrlo su kvalitetni i pokazuju dobre rezultate. Osim toga, Društvo arhitekata na unutarnjem planu kvalitetno funkcionira već dulji niz godina pa neki drastičniji potezi zaista nisu niti potrebni. Ono što je potrebno jest osnažiti te procese i poticati nove.
Projekte, poput "Zagreba za mene", provest ćemo do kraja, nadgledajući da sve dobro funkcionira. Programi poput Artura, Akupunkture grada, Male škole arhitekture, Think Spacea i ostalih povezuju nas kroz različite aktivnosti s građanima, gospodarskim sektorom, drugim gradovima u Hrvatskoj i međunarodnim arhitektonskim i kulturnim krugovima. A sve s ciljem poboljšanja kvalitete i očuvanja prostora oko nas.
Što je onda zadatak Društva arhitekata Zagreba?
Program koji smo nazvali DAZ platforma imao je nekoliko ciljeva – prvi i onaj kojim smo se najviše bavili – jest proaktivan pristup u razvoju grada. Namjera je bila da Društvo arhitekata kao mjesto diskusije pripadnika arhitektonske struke usko surađuje s institucijama Grada, ne samo kroz "Zagreb za mene", koji je i konkretna manifestacija te suradnje. Prethodni predsjednik Teo Budanko proveo je puno vremena u razgovoru s gradskom upravom kako bi se D-A-Z što više uključio u promišljanja o gradu i provođenju različitih projekata, poput "Zagreba za mene".
Taj je projekt inovativan u pogledu pitanju načina pristupa planiranju grada i suradnji s gradom, povezivanja sa stanovnicima i posebno njihovom ulogom u javnom prostoru. Društvo arhitekata je samo kohezivni element koji ih sve povezuje.
Grad je naš, zajednički, i ideja je da kroz ovakav pristup možemo zajedno doći do najboljih rezultata. S druge strane Društvo arhitekata Zagreba već desetljećima promovira kulturu provođenja arhitektonskih i urbanističkih natječaja, što smatramo da je za javne prostore i sadržaje nužnost.
Kroz koliko bismo onda mogli vidjeti rezultate projekta "Zagreb za mene"?
Tijekom ovoga mjeseca će se krenuti s provedbom arhitektonskog natječaja pilot-projekta na Savici, rezultate natječaja očekujemo početkom jeseni. Daljnji proces ugovaranja, financiranja, izvođenja radova u domeni je Grada i njega je teško procjeniti, ali realno se očekuje da će u naredne dvije godine početi nicati novi javni prostori u gradu Zagrebu.
Jesu li kakvi novi projekti u planu?
Trenutačno imamo puno posla oko "Zagreba za mene", ali postoje pokazatelji da bi neke inicijative koje su nastale unutar Društva arhitekata mogle prerasti u projekte. Jedna od njih je i Adventski kalendar, koji je trebao biti samo rad na jednoj radionici s ciljem unaprijeđenja manifestacije Advent u Zagrebu, no skupina ambicioznih i kvalitetnih mladih ljudi je odlučila nastaviti dalje.
Sada razvijaju svoj koncept zajedno s Turističkom zajednicom grada Zagreba i gotovo je izvjesno da će postati dio standardne ponude Adventa u Zagrebu, s tim da se od ostale ponude ipak razlikuju.
U sklopu projekta oni se bave temom skrivenog i neuređenoga gradskog prostora i njegovog privremenog aktiviranja za vrijeme odvijanja Adventa uz njihovo uređivanje koje korisnicima prostora ostaje kao trajna korist događanja.
Otkrivanjem skrivenih dvorišta unutar donjogradskih blokova skreće se pažnja na njih, povezuju se i stanovnici koji ih koriste, a tako će se tema uređenja gradskih blokova, nadamo se, aktualizirati i dobiti novi zamah.
Na koji način poboljšati cjelokupnu sliku Zagreba?
Kvaliteta uređenja javnih prostora je nešto što bi moralo biti na prvom mjestu. Odmah iza toga slijedi uređenje fasada, prometnog sustava... Nešto što nije tema slike grada, ali jest funkcioniranja grada je svakako infrastruktura, poput vodoopskrbnog sustava, reciklažnog sustava za otpad... - odnosno nešto što je u zapadnim zemljama na puno višoj razini nego kod nas.
Kako vidite Zagreb za deset godina?
Vidim Zagreb kao decentralizirani grad u pogledu uređenja javnoga prostora. Kroz deset godina bi se svakako moglo provesti dva, tri ciklusa projekata "Zagreb za mene" ili poput toga projekta. Kvartovi koji nisu u samom centru da imaju kvalitetnije uređeni javni prostor i sadržaje koji omogućuju da se većina toga može obaviti unutar kvarta. To se posebno odnosi i na periferna mjesta koja nemaju urbanističkih obilježja, poput Brezovice ili Kozari Boka. Zagreb ima dosta kvaliteta koje treba samo sačuvati. Zagreb je zapravo vrlo ugodan srednjoeuropski grad za život, s puno zelenila. Ono bi se trebalo funkcionalno urediti za razne sadržaje, rekreativne, parkovne... Zagreb za deset godina vidim i kao biciklistički prilagođen grad u pravom smislu.
Što biste voljeli da se provede od najavljenih gradskih kapitalnih projekata?
Prostor oko Save, ne samo na dijelu unutar nasipa nego i "džepovi" oko Save, kao što su Jarun, Bundek i jezera na Savici, već se sada koriste kao rekreativni prostori. To je specifičan prostor u pogledu identiteta Zagreba, a taj bi se identitet posebno artikulirao kroz cjelovito uređenje.
Prometne teme poput kvalitetnog sustava biciklističkih staza, pitanja lakošinske željeznice, prisutnosti pruge u gradu općenito... Sve su to značajne teme za grad koje čekaju svoj trenutak već godinama, no bitno je da se u međuvremenu fokusiramo i na niz manjih stvari koje je moguće brže i lakše provesti.
Žičara na Sljeme?
Sljeme, poput Save, ima posebnu ulogu u slici grada. Osim ekoloških vrijednosti, Medvednica ima simboličnu vrijednost Zagrepčanima, točka ulaza i način dolaska je vrlo bitna tema. S jednog apekta to je Sljemenska žičara, a s drugog je to i tunel kao portal ulaska na Sljeme koji može dobiti sadržaje za šetače, trkače, bicikliste i ostale rekreativce. Njihovim uređenjem Medvednica bi dobila dodatne sadržaje i potvrdila svoj značaj.
