Različiti kvartovi i iznajmljivači, različite kvadrature stana, ali ključna stvar zajednička je svima; podstanare ne prijavljuju niti za njih plaćaju porez. U više od 40.000 stanova u Zagrebu žive ljudi koji nisu i vlasnici tih stanova, a čiji bi dio stanarine trebao otići u državnu blagajnu jer iznajmljivačima stvara dodatni prihod.
Skroman interijer
Provjerili smo stoga kakva je situacija na terenu i predstavljajući se kao studenti obišli nekoliko zagrebačkih stanova. Većina iznajmljivača već nam je početku kategorički rekla da bez obzira na novu odredbu Vlade svoje podstanare prijaviti – neće. Naime, da je netko u njihovu stanu prijavljuje tek svaki deseti iznajmljivač. Jedna od njih je i N.B., umirovljenica koja jedan od svojih stanova iznajmljuje na Kvaternikovu trgu. Garsonijera od 30 četvornih metara puni se studentima otkad je stavljena na tržište prije dvadesetak godina, a N.B. stanove iznajmljuje "da ne budu prazni". Inače, živi sa sinom i snahom.
– Stanarina je 200 eura. Interijer je malo skroman, ali mislim da je to studentima dovoljno – govori gospođa pokazujući jedinu sobu u stanu u kojoj su dva kreveta, kauč, regal i ormari. Posebno stoji mala narančasta kuhinja i nasuprot nje kupaonica iste boje. I sama N.B. kaže, ugođaj sedamdesetih prevladava, ali opet naglašava, studentima je to super. Jednosoban stan od 25 kvadrata, puno modernije uređen, dostupan je i u Sigetu. Stanarina je 1400 kuna, prostor se iznajmljuje jednoj osobi, a S.K. i njezin suprug stan su kupili nakon što su prodali kuću koju su naslijedili. Svoje podstanare ne prijavljuju, ali bude li potrebno, to će napraviti, a stanarinu neće povisiti.
Zašto da prijavljujemo?
Isto ne razmišlja V.L., koji će za svoj dvosobni stan od 55 četvornih metara u Savskom gaju povisiti mjesečni najam sa 300 na 350 eura.
– Ma tko će mene prijaviti, ne budite smiješni. Reći ću da mi je u stanu rođak i što mi mogu – ističe, kako za sebe kaže, poduzetnik koji živi s roditeljima i radi "sve pomalo, a najviše šarmira". Tako i pokazuje dnevnu sobu, kuhinjicu, kupaonicu, a u spavaćoj sobi poziva na isprobavanje kreveta.
– Ajde, bacite se, pa da vidite da će vam odgovarati – uporan je.
Namještaj u sobi, a i u stanu, od masivnijeg je drva, kao i u stanu od 90 kvadrata u Maksimiru koji se iznajmljuje za 450 eura. Ni tamo se stanari ne prijavljuju, a i neće se, kaže L.G., iznajmljivačica.
– Stan je uredan, ali ne može si ga priuštiti svatko – uvjerena je L.G. koja sa suprugom, liječnikom, živi u njihovu drugom, kako kaže, većem stanu od ovog trosobnog u kojem samo ostava ima 14 kvadrata. A tek četvorni metar više ima stan koji A.A. iznajmljuje na Trešnjevci za 1500 kuna. Nekoć, bila je to prostorija u kojoj su stanari zgrade prali rublje, a otkad je on otkupio prostor, to je stan. Ulaskom u prostor već se sudaramo s ormarom, u nastavku je krevet, a pokraj njega mali regal. Dva elementa čine kuhinju, a "kupaonica" je sakrivena iza "harmonika-vrata".
– Da vidimo... ma da, vi ste niži, pa će vam kupaonica biti taman – zadovoljan je A.A. pokazujući školjku kakvu imaju djeca u vrtiću te umivaonik u koji jedva stanu dvije šake. Režije su male, oko 200 kuna, dodaje opet poduzetnik, i požuruje izlazak iz stana jer za "ovakvu premiju ima još mnogo zainteresiranih".
>>Inspektori u lovu: Porez bi morale plaćati 144 tisuće najmodavaca
