Nedavna tragedija u Italiji u kojoj je u potresu stradalo dvadeset i šestero djece, uznemirila je Zagrepčane koji neprestano zovu Večernjak jer strahuju za sigurnost svoje djece. Naime, većina zagrebačkih vrtića, osnovnih i srednjih škola je građena prije Drugog svjetskog rata, a neke su starije i više od sto godina, što znači da bi se u slučaju većeg potresa urušile. Veliko je pitanje koliko su sigurne zgrade posebice one u užoj gradskoj jezgri jer su se elementi za zaštitu od potresa počeli ugrađivati tek nakon katastrofalnog potresa u Skopju 1963.
Pomalo plaši činjenica da seizmografi u Zagrebu gotovo svakodnevno bilježe manje potrese, a u prosjeku se naše tlo trese oko 65 puta godišnje snagom od tri i više stupnjeva po Richteru.
- Najugroženije su škole starije više od sto godina, a takvih u gradu ima petnaestak. To su rizične škole koje ne zadovoljavaju propise gradnje objekata na trusnom području. Osim toga, problem su i montažne škole kojih ima više od deset, a većina školskih i vrtićkih zgrada u centru grada, građena je prije više od 60 godina. Upravo zbog derutnih školskih zgrada u slučaju potresa nemoguće bi bilo neutralizirati njegovo razorno djelovanje - rekao je pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje i šport Ivica Lazanja.
Stoga u slučaju te elementarne nepogode oko 15.000 đaka u većoj je opasnosti od onih koji se školuju ili žive u novogradnji. Kao jednu od mjera zaštite djece koja bi nastradala u potresu, Lazanja je predložio da se na radiju objavi da nema nastave. Na popisu najugroženijih su objekti OŠ Josipa Jurja Strossmayera, A. G. Matoš te OŠ Jordanovac, a neke od najstarijih srednjoškolskih zgrada su Škola primijenjene umjetnosti, V. gimnazija, Hotelijersko-turistička škola te one u Križanićevoj ulici.
- Zgrada je u derutnom stanju, a izgrađena je prije 111 godina. U školi uvijek ima oko petstotinjak djece, a građena je za samo 160 učenika pa je u slučaju potresa mogućnost izlaska učenika smanjena - zabrinuto je rekao ravnatelj Škole primijenjene umjetnosti Rudolf Gruden.
Posebno zabrinjava to što jedan zagrebački rasjed gdje se događaju potresi ide od Kerestinca nadalje Ilicom i Maksimirom prema Sesvetama. Tu je bio epicentar katastrofalnog potresa 1880. Seizmolozi ističu da je Medvednica potencijalni epicentar potresa jačine do devet Merkalijevih stupnjeva, a jači potresi na tom području su gotovo nevjerovatni. Područje sjeverno od Vukovarske ulice i istočno od Savske ceste trusno je ugroženije od područja južno. Potresi su češći u sjevernim dijelovima grada, ali je tamo tlo čvršće. Novi Zagreb je na uglavnom čvrstom šljunku, što je dobra podloga za objekte građene prema propisima o trusnom području.
J. Sučić, R. Vukadin
