Jagode koje rastu na Andama.
Pelin. Menta. Matičnjak. Origano. Timijan. Rabarbara. Chia sjemenke. Đumbir. Artičoke. Ove poljoprivredne vrste tek su dio onoga što se može naći u malenom vrtu Gorana i Anite Dolenec.
Komadić zemlje u Svetoj Klari uređuju otkako su gradski vrtovi tamo otvoreni. Iako im oduzima puno vremena, vrtlarenje nikako ne mogu nazvati radom i naporom. To im je isključivo užitak. Gotovo svaki dan dolaze s Laništa. Goran je u mirovini, a Anita je medicinska sestra koja radi u smjenama. Pa su u vrtu kad god uhvate vremena.
Svaki dan berba
– Nismo nikad brojili koliko vrsta voća, povrća i začina uzgajamo. Ali pedesetak ih je sigurno. Iako nam olakšava kućni budžet, to nam nije bio primarni cilj kad smo se prijavili za gradske vrtove. Željeli smo jesti ono što uzgojimo. Proizvode za koje znamo da su naši, zdravi i nešpricani – kažu supružnici. Prve je plodove ubrala i Sanja Adrušić. U vrećicama je ponijela i krastavce, koje najviše vole njezine kćeri.
– Svaki dan naberem kilogram ili dva. Samo na krastavcima osjeti se da je kućni budžet ipak lakši – kaže S. Adrušić, koja vrt u Svetoj Klari uređuje zajedno sa svekrvom i svekrom. U vrtu je ove sezone počela raditi nakon 20-godišnje pauze.
– Odrasla sam u Gornjoj Stubici, a otkako sam se udala u Zagreb, nisam imala vrt. No kad odrasteš na selu i naučen si raditi odmalena, nije problem ponovno uzeti motiku u ruke – kaže S. Adrušić.
Tko će bolje?
Tko će imati bolji vrt, natječu se i u Sopotu. Prvi put u vrtlarenju okušala se tako Morana Perković, koja vrt u Sopotu okopava sa sestrom Sanjom Dević i njezinim partnerom Brankom Bankovićem.
– Znamo kako sve izgleda na placu, ali nemamo iskustva u poljoprivredi. No kolege vrtlari rado pomognu savjetom, razmjenjujemo i flance, sjeme... – kaže Morana Perković. Iz Folnegovićeva naselja u Sopot tako svaki dan putuje gospodin Vukić, koji već naveliko bere blitvu iz svog vrta, ali ima i cikle, paprike, rajčice, krastavaca... No sadi se u vrtovima sve što se zasaditi da, a bilo je ondje čak i šparoga, ogrozda, aronije, ali i lubenice od 13 kilograma.
koji paradoks grad dijeli fol parcele a mi u podsljemenskoj zoni smo imali pune vrtove voca povca itd pa cak su ljudi i kokosi drzali al promjenom gupa su prek noci niknule vile pa su pak zabranili geadnju da bi opet mijenjali gup po potrebi nekih uglednika i naravno sad ljudi nesmiju drzat ni kokosi a zemlja je zatrovana i bez plastenika nis ne uspijeva a cudim se ljudima kak uz cestu sade pod navodnicima zdravo povrce a automkbili im jure pored vrtova i ispustaju valjda zdrave plinove e svasta pa kaj reci