Hrvatska je u rujnu 1992. presrela iranski zrakoplov dupkom pun oružja za BiH. U zrakoplovu – za koji su Iranci Hrvatima prijavili da prevozi humanitarnu pomoć Crvenog polumjeseca – skrivali su se i mudžahedini. Kad su hrvatske službe otkrile pravi sadržaj aviona, predsjednik Franjo Tuđman hitno je potražio savjet Amerikanaca, a o kršenju embarga neformalno je izvijestio i UN-ove predstavnike.
Američki konzul s kojim je razgovarao kaže da je Tuđman bio neuobičajeno otvoren i, bilo je očito, u golemom problemu. Moleći Amerikance da shvate kako je rastrgan između narušavanja odnosa s BiH i islamskim zemljama i ugrožavanja "naftne veze" te narušavanja dotad slabašnih odnosa sa SAD-om koji su se baš počeli razvijati, očajnički je od njih tražio da mu kažu kako da dalje postupa. Te je podatke objavila istraživačka stranica intelwire.com, a jedan od tadašnjih suradnika predsjednika kaže kako je priča točna.
"Tuđman je bio nervozan"
– Poslije je s Amerikancima postignut sporazum da avioni s oružjem slijeću na Krk, a oružje se dijelilo u omjeru 30 posto Hrvatima, 70 posto Bošnjacima – kaže.
Razgovore koji su prethodili sporazumu opisao je američki konzul u Zagrebu Ronald Neitzke, koji State Departmentu javlja kako se 4. rujna sastao s Tuđmanom u Vili Zagorje, gdje ga je predsjednik obavijestio o iranskom avionu u zagrebačkoj zračnoj luci. "Tuđman je bio otvoren i, nekarakteristično za njega, povjeravao se. Ali bio je nervozan", opisuje Neitzke te nastavlja, "molio je da shvatimo kako je u delikatnoj poziciji" zbog muslimanskih zemalja i BiH te zavapio ne bi li Hrvatska jednostavno mogla zadržati avion. Neitzke to odbija, podsjećajući Tuđmana kako je i Hrvatska pod UN-ovim embargom, ali i da Washington ima dokaze da je zagrebački aerodrom već prije služio kao terminal za šverc iranskog oružja, što je SAD Zagrebu poručio u demaršu u kolovozu.
Tuđman se povjerio kako je na povratku s londonske konferencije Alija Izetbegović (ili Iranci, Tuđman nije bio jasan, primijetio je konzul) zatražio da Zagreb primi još jednu pošiljku oružja. Tada je, kazao je Tuđman, to odbio. Ministar obrane Gojko Šušak, "na kojem se vidjelo da mu je neugodno što ga je Tuđman natjerao da nam se otvori", podnio je izvještaj o teretu iz zrakoplova: sve moguće bilo je označeno znakom Crvenog polumjeseca, iako je bilo paketa s humanitarnom i medicinskom pomoći, bilo je i zaštitnih maski i filtara, četiri tisuće pušaka Heckler & Koch, 800 tisuća komada streljiva za kalašnjikove, 400 tisuća za Heckler & Koch te tri komada (ili sanduka, konzulu nije bilo jasno) dalekozora. Šušak je otkrio da je u avionu 20 mudžahedina, Tuđman je nakon nekoliko sekundi izustio – 40. Bilo je u avionu i bačava za koje se sumnjalo da sadržavaju bojne ili kemijske otrove, ali to se pokazalo netočnim.
Diplomatska nota
Tuđman je Šušku naredio da pokaže presliku diplomatske note koju je Iran poslao hrvatskom veleposlanstvu u Budimpešti u kojoj traži dopuštenje za četiri leta.
Konzul je nakon instrukcija iz Washingtona od Tuđmana zatražio jamstvo da oružje neće biti poslano u BiH, a onda mu predočio dva rješenja: da Hrvatska oružje zaplijeni ili pošalje natrag u Iran, na što ga je Tuđman pitao što bi oni učinili.
Naposljetku je zrakoplov vraćen u Iran. Na prigovore UN-a kako su Hrvati mogli vratiti avion, Amerikanci su Hrvatsku uzeli u zaštitu.
Za nagradu, Muslimani se zaratili s Hrvatima, Bez obzira kaj je država Hrvatska primila 500.000 Muslimana koji su dali vjetra petama pred Srpskom vojskom i otišlo u rat \'\'preko Save u Varaždin \'\' i ostale centre za bjegunce.Hrvatska ih je primila, zaštitila i nahranila, a vratili su nam ratom i ostalim \'\'sr...ma \'\' koja vuku repove još i danas.Kaj vele \'\'veliki mozgovi\'\' a\'la dikobraz i ostala sranja od ljudi iz politike i javnog života? Kaj vele na to intelektualci iz Bosne?