Spretnost i odvažnost! Otkako je rudarstva, bez tih dviju odlika mladi željni budućnosti u tom zvanju nisu mogli postati punopravni članovi struke. A iskusni rudari vještine zanatskog podmlatka morali su temeljito provjeriti pa je uz šegrtovanje i polaganje ispita, a sve kako bi rudar postao majstor, nužno bilo primanje u stalež koje se potvrđivalo skokom preko okna. Ceremonijal je i danas ostao dijelom rudarske tradicije, ali umjesto preko okna, koja su godinama postajala sve šira, novije generacije skok izvode preko kože, s obzirom na to da je ona u međuvremenu postala dijelom radnog odijela u jami.
Nema europske rudarske škole i fakulteta koji danas ne njeguje taj jedinstveni događaj, a iznimka nije ni zagrebački Rudarsko-geološko-naftni fakultet. Uz Udrugu Sretno! jedini su, uz kolege iz Poljske, koji ceremonijal skoka preko kože svake druge godine održavaju u izvornom obliku karakterističnom za lokalnu rudarsku zajednicu, a praksa je to koja postoji posljednjih 85 godina. Tradicija je, usto, usko vezana uz zaštitnicu rudara, naftaša i geologa svetu Barbaru, čija se svetkovina obilježava 4. prosinca. Stoga će ove godine, 35. put, u tjednu svetkovine, točnije, u petak u zagrebačkom Westinu, brucoši i svi studenti RGN-a koji žele i ceremonijalom postati dijelom rudarske zajednice skakati preko kože. U posljednja tri desetljeća manifestacija se nije odvila tek dva puta, u vrijeme rata i zbog pandemije koronavirusa, napominje profesorica Daria Karasalihović Sedlar, ujedno i članica upravnog odbora udruge Sretno!
– Svaki put nakon skoka srca su nam puna, a ove godine posebno smo ponosni jer imamo iznimno velik interes brucoša. Udruga i Fakultet usko surađuju u organizaciji pa tako probe, koje počinju s početkom akademske godine, održavamo upravo na RGN-u. Dio profesora sudjeluje u ceremonijalu jer su dio časnih tablica ili su držači kože, a mnogi su od njih i sami skakali preko kože i to je veselje za sve. Imamo podršku uprave fakulteta, ali i nastavnika sa sva tri zavoda – govori Daria Karasalihović Sedlar.
Cijeli je tjedan, dakle, od velike važnosti za cijeli RGN, koji ove godine slavi 60. godišnjicu osnutka, kao i za članove udruge koja okuplja sadašnje i bivše studente, u cilju održavanja i promoviranja rudarske tradicije i zajedništva. A upravo je zajedništvo i uigrani korak nužan kako bi cijela priča na dan ceremonijala bila potpuna, stoga je posljednja proba odrađena u ponedjeljak. Naime, 18 brucoša sutra će se okupiti ispred zgrade RGN-a u 16 sati te krenuti u svečanu ophodnju zagrebačkim ulicama. Na Trgu bana Jelačića mladi će rudari otpjevati tradicionalne rudarske pjesme, nakon čega će se ophodnja nastaviti kroz Radićevu ulicu prema Kamenitim vratima, gdje će biti zapaljena svijeća u znak sjećanja na sve preminule. A u petak će pak, brucoši odjeveni u tradicionalne svečane crne odore sa zlatnim amblemima, po centru metropole tražiti svog brucmajora, pojašnjava studentica i članica Udruge Sretno! Josipa Babić.
– To je stariji student koji je već skakao preko kože, a njegova je uloga da brucoše nauči pravilnom hodu i rudarskim pjesmama. Uoči samog skoka, oni dobiju zadatak da ga pronađu u nekom od zagrebačkih kafića jer bez njega ne mogu na ceremonijal. Pritom moraju ispitivati prolaznike jesu li vidjeli brucmajora i to bude svima zanimljivo. Kada ga pronađu, on provodi posljednji test koji moraju proći prije primanja u časni rudarski stalež. To mogu biti strukovna pitanja, a može im naložiti i da otplešu valcer. Svake godine je posebno jer brucmajor sam osmišlja taj dio priče, a krivi odgovor ili neozbiljnost kažnjava se mlijekom – opisuje Josipa.
A veseloj gardi na ceremonijalu se pridružuju i časne tablice koje se sastoje od 20 članova, što profesora, što inženjera, praesidiuma, adlatusa dextera i adlatusa sinistera. Potonju će ulogu, dodaje Josipa, prvi put otkako se održava ceremonijal, ove godine preuzeti žena. Tu su i kontrarijske tablice, sastavljene od starih i mladih bajti, odnosno, starijih i mlađih studenata koje predvode contrapic dextera i contrapic sinistera. Manifestaciji nazoče i cantor, maestro koji vodi glazbeni dio, limena glazba te dva ugledna rudara koji sudjeluju kao držači kože. Svaki brucoš ima i svog kuma, dodaje profesorica Daria Karasalihović Sedlar koja se u toj ulozi našla nebrojeno puta.
– Bila sam kuma na gotovo svakom skoku pa imam jako puno kumčadi. Nakon skoka naš je zadatak doći pred brucoša jer simboliziramo osobu koja će mladog rudara bodriti tijekom čitavog studija. Obično su to bili profesori, ali sada su to i ljudi iz industrije s kojima pokušavamo povezati studente kako bi im se mogli obratiti za stručnu pomoć ili kad trebaju na praksu. Kum uvijek daruje i neki poklončić poput pljoske za hladne terenske dane jer će prije ili poslije svi naši studenti testirati svoju izdržljivost u surovim uvjetima koje ovaj posao donosi – kaže Daria Karasalihović Sedlar. A da je skok preko kože, uz njegovanje tradicije, izniman zalog za budućnost, potvrđuje nam bivša studentica i članica Udruge Sretno! Tomislava Matijaš.
– Moj skok bio je prvi nakon korone i zaista se osjetila ta nevjerojatna sreća što ponovno možemo imati manifestaciju koja nam je toliko važna i maksimalno nas ispunjava. Zahvaljujući silnim probama uvijek se zbližimo i znamo da možemo uvijek računati jedni na druge, bez obzira na to što nam se događa u životima. Druženja nastavljamo i u našoj Jami, prostoru na fakultetu u kojem se okupljamo nakon proba. Ondje vlada prijateljski i domaći ugođaj, postajemo poput male obitelji koju je tradicija povezala za budućnost – zaključuje Tomislava.
