Puhanje svjećica na rođendanskoj torti, zamijenit će skokovima s padobranom. I to čak 60 puta, za svaku godinu po jednom. U povodu svog okruglog rođendana, Emir Ekić u subotu na aerodromu Lučko namjerava postaviti hrvatski rekord u broju skokova s padobranom u jednom danu. Iskusan je, skače već više od 30 godina, no bez obzira na to, riječ je o uistinu velikome pothvatu. Još se nitko u Hrvatskoj nije upustio u sličan podvig, a rekord je postojao u bivšoj Jugoslaviji. Postavio ga je u Leskovcu Zagrepčanin Milivoj Boroša koji je 25. svibnja 1950. za Titov rođendan skočio 75 puta.
U metu na Jelačićevu trgu
– Svjetski je rekord pak 600 skokova u 24 sata. Ja mogu skakati samo dok je dan jer naš avion nije predviđen za noćno letenje. Skakat ću s 1000 metara, svakih sat vremena namjeravam skočiti šest puta, a svaki će skok trajati oko 10 minuta. Skakat ću od sedam ujutro do sedam uvečer, a dva sata ćemo imati pauzu za ručak i točenje goriva – upućuje nas Ekić dok šećemo pistom Lučkog prema malenoj Cessni 180 koja će ga u subotu vinuti u zrak. Nedavno su kupili još jednu, Cessnu 210.
– To su školski avioni, američki proizvod iz 50-ih. Grubi su, robusni, ali kvalitetni. Stalno ih obnavljamo pa su kao novi, a koriste ih još četiri padobranska kluba – govori Ekić koji je u svom Aeroklubu Tandem danas instruktor, glavni nastavnik, ispitivač te stariji paker padobrana. Svoj padobran pakirat će sam, a za pothvat kaže da nije jako opasan.
– Problem će biti umor jer kada je čovjek umoran, sklon je pogreškama. A imam i godina pa je izazov veći. Zimi kada ne skačemo, bavim se boksom, no ove godine zbog korone nisam mogao trenirati. Za ovo sam se pripremio lani kada smo na Hvaru u dosta teškim uvjetima izvodili i po 10 tandemskih skokova dnevno – navodi budući rekorder koji iza sebe ima 4500 skokova te podršku cijele padobranske zajednice u Hrvatskoj. Zbog toga će na svakom skoku u subotu primiti još barem jednog padobranca da mu bude pratnja.
U avijaciju je došao iz civilnog sektora. Radio je, kaže, sve i svašta, a prije no što se zaljubio u padobranstvo, bio je računovođa.
– Sjećam se, bila je 1993. Sjedio sam na terasi svog stana na Jarunu i gledao padobrance kako skaču nad jezerom. Rekao sam tadašnjoj supruzi: “I ja to hoću”, a ona mi je odgovorila: “Nema šanse.” Dvije godine poslije bio sam u Lučkom – prisjeća se.
Tandem svi trebaju probati
U vrijeme kada je počinjao, njegova omiljena disciplina, slobodan pad, nije bila zastupljena kao danas. Više se prakticirao skok na cilj u kojem s visine od 1200 metara padobranac mora skočiti na metu čiji je promjer dva centimetra. I sam se okušao u tome.
– Prije dvadesetak godina skakali smo tako na Trg bana Jelačića. Cilj je bio između kipa i sata. Bilo je uzbudljivo jer sam morao paziti na zračne turbulencije, zgrade, golubove, strujne kablove, sat, oštre vrhove javne rasvjete, ali i sablju bana Jelačića – smije se Emir. A skočio je dvaput; jednom je sletio točno “u sridu”, a drugi put je metu “fulao” za oko centimetar.
Početkom 2000-ih osnovao je i svoj Aeroklub Tandem te postao jedan od pionira disciplina free fall i formation sky dive u zemlji, čime je popularizirao padobranstvo. Aeroklub godišnje ima dva tečaja, u proljeće i na jesen, a nudi se i mogućnost tandemskog skoka koji bi, smatra, svatko trebao probati.
– Primijetio sam da su žene u tandem-skoku hrabrije nego muškarci, možda zato što imaju više povjerenja u druge – smije se Ekić. Oni koji se požele ozbiljnije baviti skokovima mogu upisati i tečaj za padobransku dozvolu A-kategorije. A iz godine u godinu za tečajeve je i sve više zainteresiranih.
– Lijepo je, teško je, može biti i opasno, ali se isplati. Svatko treba isprobati skok barem jednom u životu, a mnogi će se zaljubiti baš kao i ja prije 30-ak godina te nastaviti – zaključuje.•
subota, što nije onda promjena vremena na gore, pa niš od toga