Za šest tjedana "prevale" više od 13.000 kilometara, lete kroz iscrpljujuće mediteranske oluje i preko surove Sahare, noćima se odmaraju u velikim jatima... Na put kreću početkom listopada, nerijetko i krajem rujna, a kada velika jata lastavica ispune telefonske žice, daju znak da jesen "kuca na vrata". Obilne kiše i iznenadan pad temperatura spriječile su ove ptice selice da odlete u toplije krajeve pa ih se sve češće može pronaći kako gladne i iscrpljene traže sklonište u toplim kutcima te se skrivaju na neobičnim mjestima.
– Skroz su izgubljene, posvuda traže hranu, a buba i crva kojima se hrane više nema. Nagurane su u gnijezda jer im je hladno pa se tako sve zajedno pokušavaju ugrijati, a ujutro kada dođemo u štalu, nađemo puno mrtvih primjeraka – potvrđuje nam i trenerica Mirjana Renard iz Konjičkog kluba Hiperion u Maksimiru, u Ulici Fakultetskog dobra 7/2, gdje se krije najveća kolonija lastavica u Zagrebu. Njezine su, kako kaže, otišle već početkom rujna jer su, smatra ona, osjetile da stiže hladnije vrijeme, a u gnijezdima kluba, kako su joj objasnili iz zagrebačkog Zoološkog vrta, sada su one koje su spriječene zbog hladnoće nastaviti put prema Africi.
U štalama ih pronađe, pokupi i smjesti na toplo, a one onda nakon sat vremena ili dva živnu, poručuje. Tada im je potrebno dati hranu, no ove u Hiperionu nemaju snage ništa pojesti pa samo sklope oči i ugibaju. – Jako je to tužno. Kada ih primite, one se ne opiru već se naslone na ruke, smire se i to je to, kao da zaspu – kaže M. Renard.
VEZANI ČLANCI:
I konji, koji u klubu imaju odličan suživot s tim pticama selicama, znaju slati signale trenerici kako su lastavice u problemima, no, poručuje ona, malenim pticama nema pomoći. Lastavice ugibaju već danima, a u večernjim satima gnijezda u štalama su prepuna.
– Kao da znaju gdje se mogu skloniti i ispod kojeg će krova pronaći sklonište. Nakrcaju se u to jedno gnijezdo gdje, inače, borave mama, tata i pet malih ptića, a ovih dana ih tamo bude više od 20 jer se tako pokušavaju zagrijati – objašnjava trenerica. Najžalosnije je, dodaje ona, kada ih vidi kako lete. Navikla je da su brze kao metak, a sada ih gleda kako se muče i lete kao oni ptići koji su tek naučili zamahnuti krilima jer nemaju snage ni za što.
– Kada su mi počele padati po klubu, otišla sam u obližnji Zoološki vrt jer smo blizu, mislila sam da mi u klubu nešto krivo radimo jer nam se nikada ovako nešto nije događalo, a lastavice imamo već nekoliko godina. Rekli su mi da su i oni sve pokušavali, dali su mi žive životinje da ih sama pokušam nahraniti... Ništa ne pomaže, a spasa za njih, nažalost, nema – poručuje M. Renard.
S istim problemom bore se i druge europske zemlje, a i tamošnji mediji puni su vijesti o masovnom ugibanju tih ptica selica. Stradalo ih je na tisuće i u Austriji, a ako pronađete promrzlu lastavicu sklonite je s kiše, osušite, zagrijte, a kada se počnu micati, pokušajte im dati hranu te ih pustiti kada prestane kiša.
FOTO Uginule lastavice u Austriji zbog hladnoće i poplave
Lastavica nije ptica koja se hrani nečim što joj se ponudi nego kukcima koje ulovi i zbog toga ih je teško pokušavati hraniti. Kod nas su ostale mlade ptice koje su se izlegle u osmom mjesecu i nisu spremne za seljenje.