Bio je pred polaganjem mature u zagrebačkoj Grafičkoj školi, no život Luke Ritza naprasno je prekinut nakon što je početkom lipnja 2008. brutalno pretučen. Nakon smrti, njegovi su organi donirani, a ubojstvo tada osamnaestogodišnjeg učenika izazvalo je šok i glasno odjeknulo u cijeloj Hrvatskoj. Postao je simbol borbe protiv uličnog nasilja, a svake se godine 12. lipnja, na dan Lukine smrti, za promicanje tolerancije nagrađuju osnovne i srednje škole te njihovi učenici. A na Međunarodni dan tolerancije, koji se obilježava 16. studenoga, Grad Zagreb dodjeljuje nagradu "Luka Ritz – Nasilje nije hrabrost".
Zaplakali su i ponosni roditelji
Za nagradu konkuriraju đaci viših razreda osnovnih te učenici srednjih škola koji svojim djelovanjem pridonose afirmaciji ljudskih prava, toleranciji i međusobnom poštovanju, a posebno suzbijanju nasilja među mladima, kako se navodi u dokumentima Gradske skupštine. Ove je godine bilo šest kandidata, a odluka je pala na dvoje impresivnih mladih ljudi, Laru Valentić i Matea Stojaka.
– Priča o Luki jako je tužna, žalosno je što živimo u svijetu u kojemu je tako nešto moguće. No, mislim da ga svatko od nas svojim malim doprinosima može učiniti boljim mjestom – govori nam maturantica Škole za cestovni promet. A ona je sa svojim malim doprinosima krenula već u prvom razredu te nakon pohađanja treninga i radionica postala školska ambasadorica nenasilja. Ta joj uloga nije teško pala pa je i kolege iz školskih klupa podučavala kako se nositi s ljutnjom i negativnim osjećajima, a nerijetko su k njoj dolazili po savjete kada su bili žrtve ili svjedoci nasilja.
VEZANI ČLANCI:
– Uvijek bih se potrudila pomoći i naći rješenje, no ponekad je važno uključiti starije – kaže Lara, koja bi željela postati učiteljica ili pak vojnikinja. Iako to na prvi pogled izgleda kao čudna dvojba, objašnjava nam kako je za obje uloge potrebno imati autoritet. Vojska joj je uvijek bila zanimljiva, ističe, a zbog ljubavi prema radu s djecom, što je iskusila volontirajući, svoju budućnosti vidi i ispred zelene ploče. Članica je Volonterskog kluba Škole za cestovni promet, u udruzi Smiješak bila je teta pričalica, a danas u Krijesnici pomaže djeci oboljeloj od malignih bolesti i njihovim obiteljima.
– Prvih nekoliko puta kada sam išla u udrugu Krijesnica došla sam kući plačući, no njezinim članovima ne treba sažaljenje već prijatelj i potpora – napominje Lara, koja, iako joj je to, priznaje, izazov, uspješno usklađuje volontiranje s angažmanom u školskim aktivnostima i učenjem. Za nagradu ju je prijavila profesorica vjeronauka, a da će je i dobiti, kaže, nije očekivala.
– Doznala sam na velikom odmoru i počela plakati. Od ponosa su plakali i moji roditelji, a nagrada mi je poticaj da ovako nastavim i priznanje da se moj rad isplatio – zaključuje Lara Valentić, dodajući kako će novčani dio nagrade iskoristiti za pripreme za maturu.
Ponos i suze u očima bile su prve reakcije i roditelja Matea Stojaka, kojega je za nagradu "Nasilje nije hrabrost" nominirala Osnovna škola Žitnjak. Stoga se sadašnji učenik prvoga razreda Zdravstvenog učilišta s nama vratio u klupe svoje bivše škole u kojoj se, kažu, istaknuo u izvannastavnim aktivnostima. Sudjelovao je u projektu INCLuDE – Međuresorna suradnja u osnaživanju državljana trećih zemalja u sklopu kojeg je škola provela akciju "Novi početak". Pa su tako đaci, među ostalim, izrađivali dvojezičnu slikovnicu i prezentaciju o toleranciji te snimali film u kojemu je Mateo bio jedan od glavnih glumaca. Igrao je ulogu prijatelja novopridošlog učenika romske nacionalnosti koji je upravo zbog toga imao traumatična iskustva iz bivše škole.
– Uživao sam u glumi, sve je bilo novo, a nisam imao tremu pred kamerom – govori nam Mateo, koji toleranciju iz filma prenosi i u stvarni život. Pa se tako potrudio pomoći integraciji ukrajinskog učenika koji je došao u njegov razred.
– Teško je biti novi i lijepo je kad ti netko pruži ruku pa sam se sprijateljio s dječakom kojemu je sve u našoj zemlji bilo novo i nepoznato. A mislim da bismo ruku prijateljstva trebali puno češće pružiti onima koji u Hrvatsku dolaze u potrazi za boljim životom – kaže srednjoškolac koji ima i ambiciozne planove. Iako se može zamisliti i u glumačkim vodama, ponajprije bi želio postati liječnik jer je, ističe, to plemenito zanimanje u kojemu pomoć drugima pružate svakodnevno.
Ministrira u župi i voli "gejmati"
U sklopu školskoga projekta o nasilju na internetu, vrijedno je radio i na izrađivanju raznih materijala te pisanju slikovnica.
– Svi smo mi mladi na društvenim mrežama, a na njima su ljudi često otuđeni i nemaju osjećaj koliko štete nekome mogu napraviti ružnim riječima. Stoga smo ih projektom željeli osvijestiti da budu odgovorniji i istaknuti važnost malih stvari, poput toga da nekome kažete da ima lijepu majicu i tako mu uljepšate dan – objašnjava Mateo Stojak pa zaključuje kako takvim malim koracima stvaramo društvo u kojem se sudbina Luke Ritza nikome neće ponoviti. Slobodno vrijeme koristi i kako bi ministrirao u župi, a voli i "gejmati", pri čemu mu je najdraža igrica "Rocket League", pa će novčani dio nagrade, otkriva, zasigurno otići i na taj hobi.
