Prvo se izdaju dozvole za vodu, struju i kanalizaciju, a tek onda ona za gradnju kuće. Red se mora znati, već odavno su toga svjesni svi oni koji žive u uređenim zemljama Europske unije, a upravo zato što sve ima svoj logični redoslijed. Njemačka, Engleska ili, primjerice, Italija, probleme s naknadnim priključcima, kao trenutačno Zagreb s onima za vodu, jednostavno nemaju.
Prvo inspekcija, onda dozvole
– Nakon inspekcije koja utvrđuje koje se komunalije mogu uvesti u kuću ili zgradu koja se planira graditi, izdaju se dozvole za priključke, a zatim i građevinska dozvola – objašnjenje je Thames Watera, poduzeća koje u Londonu, baš kao u Zagrebu Vodoopskrba i odvodnja, grad opskrbljuje vodom. Gubitke oni ne gomilaju.
– Vani je to jednostavno. Zemljište koje se smatra građevinskim mora imati sve priključke, pa čak i onaj za telefon, inače to uopće nije parcela na kojoj se bilo što može graditi. Pa kad kupite zemljište, zapravo vam samo treba građevinska dozvola i to je to – objasnila je Mirna Amadori iz Društva građevinskih inženjera i tehničara te profesorica na Geotehničkom fakultetu. Slična praksa, dodaje M. Amadori, uvedena je i kod nas, ali tek zakonom iz 2007. po kojem nema izdavanja građevinske bez prethodnog uvođenja priključaka. Kod nas, međutim, svaki taj priključak zasebno mora platiti graditelj kuće.
Ili, ako je riječ o Zagrebu, po novoj odluci platit će ga Grad, koji će do kraja godine iz proračuna izdvojiti 11,8 milijuna kuna za one koji su dosad na mrežu bili spojeni ilegalno.
Izdvajat će se u idućim godinama još po 15 milijuna te na mrežu priključivati prosječno 2500 ljudi. Minimalno šest tisuća kuna po kućanstvu cijena je priključka u Zagrebu, a ona može dosegnuti i iznos od 20.000 kuna, ovisno o radovima.
– Ako nas već „deru“ na građevinskoj dozvoli koja je, primjerice, za moju kuću od 130 kvadrata oko 80 tisuća kuna, onda bi u to svakako trebali biti uključeni i priključci. Kako će to sirotinja platiti, pogotovo ako uzmemo u obzir da su u Zagrebu priključci najskuplji u Hrvatskoj – kaže umirovljenik Franjo Mihanović, jedan od onih koji će vodu u kući sad dobiti besplatno. Daleko od istine nije bio jer, priključujete li se na mrežu u nekom drugom gradu, primjerice Splitu ili Rijeci, trošak za to bit će upola manji. Minimalno 3500 kuna uvođenje je vode u Rijeci, dok je u Splitu najniža cijena četiri tisuće. Slično je i s priključcima za struju jer HEP u Zagrebu kilovat naplaćuje 1700 kuna, a u ostatku zemlje 1350.
Za plin i do 13 tisuća kuna
– U prosječnu veću kuću ugrađuje se 6,6 kilovata. To znači da u kući postoji perilica rublja, suđa, barem dva računala, a i ostali uređaji koji su potrebni, primjerice, jednoj četveročlanoj obitelji – objasnili su iz HEP-a, a mi izračunali da će priključak za struju u Zagrebu stajati oko 11, dok u ostalim gradovima oko devet tisuća kuna.
Što se tiče plina, cijena zagrebačke Plinare varira, od minimalno osam, a maksimalno 13 tisuća kuna. Oko sedam tisuća cijena je plina u Rijeci i Splitu.
Ovo bi se moglo protumaciti kao kupovanje glasova