Njezin je glas više od četiri desetljeća bio dio naše svakodnevice, a iza sebe ima nekoliko tisuća emisija i intervjua. Vjerojatno nema osobe u Zagrebu, ali i Hrvatskoj, s kojom nije razgovarala, šali se Sonja Šarunić, ikona hrvatskog novinarstva.
Prije godinu dana povukla se iz radijskoga etera pa sada u mirovini uživa u baka-servisu, čita, piše, a posvetila se i svojoj drugoj ljubavi, slikanju. Njezini se radovi, pak, mogu razgledati u Centru za kulturu Trešnjevka, gdje je otvorila izložbu zajedno s prijateljicom, arhitekticom Majom Tončić.
Od “Megaherca” do “Kavice”
– Umjetnost volim oduvijek, a iako slikam već 15-ak godina, tek sam se sada u penziji ozbiljnije posvetila tome – objašnjava.
Nije stala samo na platnu pa se bavi i keramikom, izrađuje mozaike od neupotrebljivih kupaonskih pločica, crta po kamenčićima... Poanta je umjetnosti, tvrdi, ni iz čega napraviti nešto, a najdraži joj je motiv podmorje.
– Nakon tolikih godina provedenih na radiju, gdje se sve vrti oko riječi, glasa, buke, podmorje je za mene simbol tišine i mira, potpuna suprotnost – ističe Sonja dodajući kako su joj česti motivi i njezina obitelj, unuci Karla i Vibor te kći Zorana.
Novinarsku je karijeru započela još za studija, kada je pisala u Novom listu, a 1975. angažirali su je na Radio Rijeci. Ubrzo su njezinu specifičnu boju glasa prepoznali na Radio Zagrebu te se na poziv tadašnjeg urednika Drugog programa 1976. preselila u metropolu. Iako je planirala biti u Zagrebu samo godinu dana, zaljubila se, udala, rodila kćer te ostala na HRT-u, gdje je vodila kultne emisije “Zeleni megaherc”, “Crvena jabuka, “Jutarnji program”... Na Obiteljski je radio prešla 1995., a ondje je nastao i poznati serijal emisija “Na kavici sa Sonjom”. I danas je, ističe, često poslužuju uz rečenicu: “Evo, kavica sa Sonjom”. S Obiteljskim se, pak, “rastala” kada se 2008. preformatirao u Antenu, jedno je vrijeme radila na Narodnom radiju, a 2010. zaposlila se na Radio Sljemenu. Ondje je do mirovine vodila serijal intervjua “Na Sljemenu sa Sonjom”, a bolju završnicu karijere, kaže, nije mogla poželjeti. Osim lijepih, prisjeća se i dramatičnih trenutaka, poput onog kada je ženi koja se htjela ubiti spasila život.
– Nakon emisije na mobitel me nazvala policija. Tražili su me da nazovem tu ženu koja je postavila ultimatum: ako ne razgovara sa mnom, bacit će se kroz prozor. U takvim situacijama ne znaš što raditi pa sam joj rekla da mi, ako želi da dođem, umjesto kave mora skuhati juhicu. Pitala sam je i je li ona gladna. Nedugo zatim nazvala me policija koja me obavijestila da je žena krenula kuhati juhu i odlučila im otvoriti vrata – prisjeća se Sonja.
Karijera joj je prošarana anegdotama, uzbuđenjima, usponima, ali i padovima. Tijekom godina upoznala je mnogo divnih ljudi, ali i onih koji su joj podmetali noge. Danas im je zahvalna, kaže, jer bez njih ne bih bila ovo što jest. Naučila se boriti, nakon svakog pada podigla se i nastavila dalje. Dobivala je otkaze i uvijek nalazila nove poslove. Kada je plaća bila 200 maraka, primjerice, kao samohrana majka sašila je više od 1000 majica za ondašnji Posrednik kako bi otplatila kredit. Jedno je vrijeme radila i na televiziji, ali radio joj je ističe, oduvijek bio draži. – Na radiju se sve okreće oko glasa, riječi, izrečenoga. Jedino se tako do slušatelja može u potpunosti prenijeti emocija, ništa ne ometa – objašnjava Sonja.
U to se uvjerila kada je 90-ih na HRT-u vodila “Noćne ptice”, emisiju za koju i sama kaže da je “Oprah prije Oprah”. Prva je to emisija u Hrvatskoj koja se bavila ljudskim temama, i to s pozivima uživo, što je do tada bilo nezamislivo.
– Bilo je to razdoblje kada nisam imala novca pa sam u jedinim svečanim cipelama koje sam imala vodila svaku emisiju. Prišla mi je u gradu gospođa i rekla kako si je kupila cipele kakve nosim u već šest epizoda. Ja sam se trudila pričati, utjecati na ljude, a ona je gledala moje cipele! – prepričava Sonja.
Opet bih sve napravila isto
Da može početi ispočetka, ističe, opet bi odabrala novinarstvo i sve napravila isto. U eter se, međutim, ipak ne planira vraćati.
– Dala sam sve od sebe, sad je vrijeme za neke nove generacije – kaže Sonja, koja se bavi i dobrotvornim radom pa će u utorak voditi humanitarni koncert Đanija Stipaničeva za Hrvatsku ligu protiv raka u spomen na Vicu Vukova, a 27. veljače onaj u Lions klubu Kontesa Nera in memoriam kolegici Helgi Vlahović.
– Smatram da je smisao ljudskog postojanja dijeliti i pomagati. Ne znam kuhati da bih pomogla pučkim kuhinjama, nemam ni novca, jedino što imam moj je glas i njega ću davati sve dok to može nekome pomoći – zaključuje Sonja Šarunić.
>> Neobična i zanimljiva hrvatska prezimena
Vlasnica glasa na koji su neki taj čas mijenjali radio stanicu. Jbg