Kada su radnici prije nekog vremena na 102. metru južnog zvonika zagrebačke katedrale ugledali natpis A. D. 1898., pretpostavili su da su njihovi prethodnici tako zabilježili godinu posljednje obnove. Ni u primisli im nije bilo da se iza natpisa krije skrivena poruka poslana još krajem 19. stoljeća.
U poruci piše: "A dao dobri Bog, kada iza viekovah opet na javu dodje sadanja spomenica... da se tada nadju svi Hrvati kao dobri katolici, te slavan, složan i slobodan narod”. Dva pergamenta bila su smještena u malenoj staklenoj kapsuli, no uništila ih je vlaga. Tek postupkom u laboratoriju Hrvatskoj državnog arhiva uspjelo se dešifrirati tko ih je ostavio.
– Bio je to Herman Bollé, zaslužan za posljednju opsežnu obnovu katedrale uništene nakon velikog potresa 1880. godine – kazao je nadzorni inženjer Zvonimir Rukavina, odgovoran za obnovu prvostolnice, te dodao da katedrala od završetka Bolléove obnove 1902. ima današnji izgled s dva zvonika. Pergamente će, zajedno sa svim starim kamenjem, ornamentima s fasade, dokumentima te fotografijama, smjestiti u muzej obnove koji će se otvoriti odmah po završetku katedrale, a o čijoj se lokaciji još raspravlja.
Moderno dizalo pa pješice
No i samo stubište koje vodi do tornjeva, a koje će također biti dostupno turistima, muzejska je priča. Na četrdesetom metru, gdje je predviđena gornja stanica modernog dizala koje bi zamijenilo sadašnje tehnički neprikladno za posjetitelje, čitav je zid ispisan porukama onih koji su gore bili.
– Uglavnom su to njihova imena i prezimena s datumom, a ima onih napisanih i izrezbarenih još 1930-ih. Prostor je bio otvoren za javnost do pedesetih godina prošlog stoljeća – objašnjava Rukavina pokazujući satni mehanizam u susjednoj prostoriji. Nekad, dok satovi nisu bili spojeni na električni pogon, navijao ga je zvonar koji je živio u sjevernom tornju, a sada je samo izložbeni primjerak sagrađen 1900. u Beču.
Nakon što obnova bude gotova, do 85. metra oba zvonika moći će se i pješice, odakle će se najbolje vidjeti čitav Zagreb.
Vodorige teške 1500 kg
Rukavina gotovo svakodnevno nadgleda radove na sedamdesetak metara visine. Radnici sada postavljaju dvostruki pod kako bi skela mogla izdržati teret najtežih komada koje će morati izvlačiti ne bi li ih obnovili. Najkompliciranije su tzv. vodorige, u obliku mitskih bića koja se najčešće prikazuju kao zmajevi, šišmiši, lavovi, a trebala bi uklanjati zle duhove iz crkve. Jedna takva skulptura teška je 1500 kilograma, a njena obnova stajat će 14.000 eura, što uključuje njeno vađenje, izradu modela, ponovno klesanje od kamena iz Tivolija te dopremanje i ugradnju.
Komunjare su to napisale ili netko drugi ne znam ?