Znatiželjne gospođe ušle su u Katmandu Mart, novu nepalsku trgovinu u Branimirovoj 45, kako bi pronašle aromatične začine istoka i počastile nepce raskošnim okusima s Himalaje. A onda je vlasnik Bikash Meche, oduševljen činjenicom da ih zanima gastronomska tradicija rodne mu zemlje, odlučio s njima podijeliti kulinarske trikove kako bi im prvi nepalski ručak bio još bolji.
Pokazao im je i videolekcije na YouTubeu i strpljivo odgovarao na svako pitanje. A topla atmosfera i širok osmijeh domaćina prvo je što osvaja po dolasku u kutak Nepala uz zagrebačku žilu kucavicu.
Pani puri i keksići s limunom
– Gospođe su izabrale okruglice misleći da je riječ o desertu, a onda sam im objasnio da je zapravo riječ o pani puriju, tradicionalnom street food jelu koje se prži na ulju i obogaćuje začinima. To su mi najdraža iskustva s kupcima jer često vide nešto što im se čini zanimljivim pa za svaki slučaj uvijek provjerim i pitam poznaju li namirnicu i način pripreme, a onda mogu dati i pokoji savjet, što jako dobro prihvaćaju – govori nam Meche, koji u Zagrebu živi tri godine. Isprva je radio u tvrtki koja se bavi regrutiranjem radnika iz Nepala, kao posrednik u komunikaciji između njih i potencijalnih poslodavaca.
– Kako je vrijeme odmicalo, shvaćao sam da sve više mojih sunarodnjaka dolazi u Hrvatsku, poglavito u Zagreb, i htio sam napraviti kutak gdje će imati nešto opipljivo i poznato i osjećati malo manju nostalgiju za domom. Činjenica je da se prehrana razlikuje, primjerice, mi nismo naviknuti na toliko kruha i na začine koji su ovdje dominantni. Imam prijatelje u drugim europskim zemljama poput Portugala i Italije koji su pokrenuli nepalske trgovine pa su mi pomogli da jedna osvane i ovdje.
>>VIDEO: Zavirili smo u Kathmandu Mart
Trebalo je čekati gotovo pola godine na birokraciju, ali drago mi je da smo napokon uspjeli otvoriti – kaže Meche. Domeće kako su isprva dolazili isključivo ljudi iz Nepala, Indije i Bangladeša, a onda su kroz vrata počeli provirivati i Zagrepčani željni isprobavanja atraktivnih okusa. Njegovi sunarodnjaci komentiraju kako su im cijene prihvatljive, a sviđa im se i što rižu, koja je itekako zastupljena u nepalskoj kuhinji, kao i većinu začina, u Katmandu Martu mogu kupiti na veliko.
– A jako me veseli vidjeti i Zagrepčane, koji zasad također najviše kupuju basmati rižu jer je kvalitetna i drukčija od one iz trgovačkih lanaca, ali vole kušati i začine koji su ovdje rijetkost ili se prodaju po basnoslovnim cijenama u malim količinama. Hit je i leća te, naravno, uvijek popularni noodlesi, kojih imamo u raznim okusima, a cijena po paketiću kreće se od 70 centi do 1,45 eura – govori Meche. Pitamo ga i da nas provede kroz tipično nepalsko blagovanje.
Tu je i posebno posuđe
– Za doručak nam je glavna stvar himalajski čaj, mješavina bilja koja se zapravo konzumira tijekom cijelog dana, a kod nas se može uzeti pola kilograma za 9,21 ili cijeli za 15,50 eura. Ritual ispijanja kave u Nepalu je stran pojam, norma je upravo čaj, za koji uvijek kupcima dajem preporuku kako ga mogu oplemeniti pa tako nije loše da se u njega doda kardamom. Ujutro konzumiramo nešto slatko, poput već gotovih suhih kolača ili pak svima omiljenih keksića s nadjevom od limuna. Riža je nezamjenjiva namirnica pa tako znamo konzumirati i onu koja je već obrađena, a prodaje se u paketićima kao kakva slana grickalica ili pak mješavine žitarica i orašastog voća, što je užina koju sam i sam blagovao u jutarnjoj šetnji do škole – objašnjava nam Meche.
>>VEZANI ČLANCI:
A nepalski ručak sastoji se od riže ili leće kao priloga te najčešće piletine, a u rjeđim slučajevima i janjetine. Spomenute pani puri okruglice izvrsna su opcija za brz obrok. Kuhinja im, domeće, počiva na igri začina, a tipična je masala, mješavina kojom obogaćuju meso. Popularan je i čili, koji u Katmandu Martu možete nabaviti za 17,93 eura, te kurkuma, koja stoji 6,98 po kilogramu. A nudi se i razno posuđe koje je, dodaje Meche, prilagođeno nepalskom nepcu, ali siguran je da će ga obožavati i Zagrepčani.
– Koristimo posebne ekspres posude za kuhanje riže koje omogućavaju brzo pripremanje, omiljena nam žitarica bude dovršena do savršenstva, a imamo i one za janjetinu. Ono što me istovremeno iznenađuje i oduševljava jest to što ljudi zaista cijene novo mjesto u kojemu mogu isprobati sve i svašta, a usto im se sviđa te se vraćaju sa željom da nauče još pokoji recept i unesu dašak Nepala u svoju svakodnevicu – zaključuje Meche.
Ne može biti bolje, Hrvati u Irsku a svi ostali u HR. i uz pomoć tzv. hrvatske vlade čeka nas svijetla budućnost.