Želite kupiti ili unajmiti stojadina? Ništa lakše, nazovite i vozilo je vaše. Samo, pitanje je hoćete li imati mjesta u garaži jer je ova “stojka“ ipak malo veća od one koje su se vozile zagrebačkim cestama prije tridesetak godina.
– Iznajmljuje se ili prodaje tramvaj, cijena po dogovoru – oglas je koji stoji na Facebook stranici Muzeja automobila “Ferdinand Budicki”, uz broj njegova vlasnika Valentina Valjaka.
Bio je čudo tehnologije
Na poziv objašnjava da je riječ o legendarnom tramvaju službenog na ziva TMK 101, znanom i kao “treska”, koji je od 1951. pa do posljednje vožnje 2008. prevezao milijune putnika. Trenutačno skuplja prašinu na ZET-ovu okretištu u Dubravi, zbog čega ga pokušavaju “udomiti”.
– Držali smo ga ispred muzeja u Zagrebu, no otkako smo iseljeni u Westgate, nemamo kamo s njim. ZET ga ne treba jer već ima 50 tramvaja, Tehnički muzej ga ne želi. Pokušavamo mu udahnuti novi život. Tužna je to priča – teška srca objašnjava Valjak.
A riječ je o tramvaju koji je jedan od simbola metropole pa je prozvan i “plavim duhom Zagreba”. ZET-ovcu Draženu Bijeliću, pak, toliko je bio drag da je s kolegom Željkom Halmabekom o njemu napisao knjigu “Tramvaj 101”. I prepričava nam zašto je, kad je u svibnju 1951. izišao iz ZET-ove ga raže, bio smatran čudom tehnologije.
– Za početak, mnogi su ga zvali “bešumnim” jer je za one standardne bio nevjerojatno tih. Bio je veći i imao automatska vrata, što je tada bio vrh tehnologije. I bio je mnogo sigurniji, opremljen zaštitnom napravom, takozvanom košarom, koja bi u slučaju naleta iskočila i spasila unesrećenog od ozljede. Imao je magnetne tračne kočnice i grijanje, a usto je mogao vući dvije velike prikolice i primiti čak 350 putnika – nabraja Bijelić sve “čari” tramvaja u kojem je i sam od 1993., kad je došao u ZET, proveo nebrojene sate. Štoviše, “treska” je bio prvi tramvaj koji je vozio jer su se nekoć u njemu držali satovi prije ispita, a povezao ga je i u posljednji “đir” do okretišta na Savišću. I prisjeća se mnogo događaja vezanih uz omiljeno mu prometalo.
Djelo domaćih inženjera
– Jedan se nesretni čovjek 1995. odlučio baciti pod tramvaj. No košara ga je “pokupila”, a on je nakon nesreće odšetao dalje bez ogrebotine. Očito je zaštitna naprava radila! No u među vremenu je uklonjena jer su je stalno morali servisirati – govori vozač koji u predgovoru knjige spominje i slučaj kad mu je tramvaj ostao “na rasklopcu”, dijelovima na voznoj živi koji razdvajaju segmente kontaktne mreže. Jedini način da se “spasi” bio je da pozove putnike u pomoć, a iako su ga isprva gledali u nevjerici, nekoliko se ljudi odvažilo pa su tramvaj pogurali bez veće muke. Ima i sitnica, dodaje, koje su bile drage svima koji su “plavim zmajem”, kako su ga također zvali, putovali od kuće do posla ili škole.
– Ljeti je, primjerice, u njemu uvijek bilo svježije nego u drugim tramvajima jer je imao velike prozore. I postojale su kutije na stražnjem kraju na kojima su ljudi rado sjedili. A u sedamdesetima su se takozvani pulferaši voljeli penjati na tramvaj – prisjeća se Bijelić.
Proizveli su ga hrvatski inženjeri, i to prema nacrtu Dragutina Mandla. Iz ZET-ove je radionice izišao prototip, a serijska se proizvodnja preselila u tvornicu “Đuro Đaković” u Slavonskom Brodu. Proizvedena je 71 “treska”, a one su 57 godina služile zagrebačkim putnicima. I malo tko zna da je tramvaj koji je na prodaju samo jedan od šest koliko ih je još preostalo jer su svi ostali nakon “mirovine” izrezani u stari metal.
– Jedan od njih u ZET-ovu je vlasništvu i čuva se kao muzejski primjerak. Jednoga “maze i paze” u Muzeju oldtimera Šardi pokraj Čakovca, a dva služe kao teretna vozila za prijevoz unutar ZET-ova parkirališta. I jedan je u Tehničkom muzeju Nikola Tesla – ističe Bijelić.
Biölo je lijepo i casno se nekad voziti sa "sesticom",ja kad sam taj tramvaj vidio prvi put sam osjetio da je svet vise od ong,gdje sam ja zivio,od konjske zaprege,i ponekog Fice,da,da bio je to zaista za mene svemir,auuuu nezaboravno,i fantasticno doba,koje je Zagreb imao.