Svaki dan od kuće u Rakitju putuje dva puta na treninge u Karate klub Samobor.
A potom i na predavanja na Kineziološki fakultet. Trošak benzina Ani Lenard najveća je stavka u mjesečnom budžetu. Na putovanje potroši oko 1800 kuna. A kao sportaš prve kategorije mjesečno prima 2400 kuna od Zagrebačke županije i 700 kuna mjesečno od Hrvatskog olimpijskog odbora. No posljednji iznos ne uplaćuje se redovito.
Medalje promijenile put
Najveći problem jednog od najtrofejnijih hrvatskih sportova upravo je nedostatak novca. Zbog toga umalo da članovi Karate kluba Samobor, najuspješnijeg u državi, nisu otišli na Europsko prvenstvo u Istanbulu. A vratili su se s medaljama. Ana Lenard osvojila je srebro u kategoriji do 61 kilograma te zlato u borbama s reprezentativnim kolegicama.
– Da nisam ušla u finale, život bi mi se već sad vjerojatno odvijao u sasvim drugom smjeru. Ovako već od sljedećeg tjedna krećem s pripremama za Europske igre u Azerbajdžanu u lipnju. Veliki je pothvat što idemo jer će to biti prvi put da karate kao neolimpijski sport sudjeluje na tzv. malim olimpijskim igrama – kaže Ana Lenard, koju je jučer primio i gradonačelnik Krešo Beljak. Za potporu najboljoj sportašici Samobora izdvojit će 17 tisuća kuna.
- Nadam se da ćemo ove godine još osiromašiti gradski proračun za još koju tisuću - našalio se sportski direktor Karate kluba Samobor Darko Šimunec. A da nije srebrne i zlatne medalje, Ana bi, moguće, na ljeto završila i u Americi. Naime, imala je namjeru tamo otići u programu “Work and Travel USA”, koji omogućuje studentima da tijekom ljeta obavljaju sezonske poslove kod američkih poslodavaca. No europsko finale bitno je promijenilo planove. Nakon što u rujnu diplomira, ova 24-godišnjakinja u potragu će za poslom. Pitanje je koliko će taj posao imati poveznicu s karateom.
Jedno je sigurno, Karate klub Samobor, u kojem trenira od svojih početaka – neće mijenjati. Tamo je nju i sestru blizanku Maju koja je također, kaže Ana, visoko u karate vodama, upisala majka kad su imale sedam godina.
Osjeća se kao Samoborka
– I moj stariji brat Marko također je tamo trenirao. Odustale smo nakon mjesec dana, no nekako smo se opet vratile natrag – kaže Ana Lenard. Iako u Samoboru ne živi, osjeća se kao Samoborka.
Majka je tamo rođena, a i ona je u Samoboru završila srednju školu.
