Bio je mršav i gladan kada je jednog jutra 1899. dolutao na gradilište Prve hrvatske štedionice, moćne palače koja će zbog osmerokutnog izgleda kasnije dobiti ime Oktogon. Radnici su izgladnjelog psa odmah prigrlili i počeli ga hraniti ostacima svog gableca, a zavolio ga je i glavni arhitekt Josip pl. Vancaš. Mješancu su dali ime Pluto i postao je građevinski pas, čuvar gradilišta koje se nalazilo nad koritom potoka iz kojega su Zagrepčani vadili ilovaču pa je možda po tome ime dobila i Ilica.
Vancaš je dao ograditi mjesto bogato ilovačom i prepuno građevinskog materijala za izgradnju palače. Pas Pluto udomaćio se u ograđenom prostoru i počeo svojim lavežom tjerati potencijalne kradljivce za što je bio nagrađen još obilnijim obrocima i psećim poslasticama onog doba poput pilećih i telećih iznutrica. Sve do jedne noći pred sam kraj gradnje Oktogona. U kompleks su provalili lopovi i u tom je sukobu Pluto dao svoj život. Prizor mrtvog ljubimca na gradilištu toliko je rastužio radnike i arhitekta Vancaša da su mu u dvorištu podigli spomen ploču s vjernim reljefnim prikazom.
Više od stotinu godina reljef se nalazio skriven od prolaznika u dvorištu Oktogona sve dok ovu prekrasnu priču nije otkrio Ivan Brnčić, bloger i administrator grupe Zakaj volim Zagreb. On se založio za to da Pluto izađe na vidljivo mjesto, a njegova je ideja oduševila pokojnog gradonačelnika Milana Bandića, također ljubitelja pasa pa je ploča 2013, prebačena u obližnju Bogovićevu ulicu, nažalost za sad bez natpisa na engleskom jeziku.
Povratak Pluta u javni život grada oduševio je Zagrepčane, a njemu u spomen Kraljevi ulice, organizatori festivala Cest is the best pokrenuli su Plutrku, trku vlasnika i njihovih pasa koja se od tada odvija svake godine u sklopu festivala.
Ljubav stanovnika Zagreba i njegovih pasa vječna je kao i sam grad. Psi Zagreba ovjekovječeni su u mnogim pjesmama, romanima i umjetničkim djelima. Veliki hrvatski impresionistički slikar Miroslav Kraljević, primjerice, naslikao je sebe i svog ljubimca, njemačkog ovčara na svom slavnom ulju na platnu "Autoportret sa psom" iz 1910.
Psi su najbolji prijatelji i zagrebačkih gradonačelnika. Zlatni retriver Rudi preminuo je ove godine nedugo nakon svog vlasnika Milana Bandića. Nakon smjene vlasti, prvi pas Zagreba postao je simpatični mješanac Boško, ljubimac gradonačelnika Tomislava Tomaševića i njegove supruge Ive Mertić.
Spomen pločom u čast Pluta, Zagreb se tako pridružuje svjetskim prijestolnicama koje odaju počast psima, odnosni reljef Plutu među prvima je takvima na svijetu. Slavni akita Hachiko koji je devet godina na stanici vlaka čekao svog preminulog vlasnika, profesora agronomije Hidesabura Una, svoj je spomenik dobio tek 1935. U njujorškom Central Parku spomenik hrabrom mješancu haskija i vuka Baltu postavljen je 1925. Nedavno se uspostavilo da je lijekove za epidemiju malarije u aljaškom gradiću Noma dopremio sasvim drugi pas, sibirski haski Togo i njegov vlasnik Leonhard Seppala. Balta su na ulazu u grad dočekali reporteri pa je zapravo tako nastao fake news koji je lani ispravio Walt Disney filmom "Togo o psu" koji je protrčao 320 kilometara kroz divljinu i donio spasonosni lijek.
Spomenik psu, odnosno kujici Gabi od 1986. ima i Beograd. Srčana mješanka umalo je poginula braneći svog vlasnika, čuvara u beogradskom zoološkom vrtu. Naime, jedne noći iz svoje je nastambe pobjegao jaguar i provalio kod jelena i divokoza. Gabi je prva ugledala jaguara i skočila na njega da obrani svog nenaoružanog vlasnika i tako mu spasila život. Uspio je otrčati u ured otkuda je pozvao policiju. Lov na jaguara trajao je čitavu noć, no na kraju je morao biti ustrijeljen. Činilo se da se od rana zadobivenih u boju s jaguarom srčana Gabi neće oporaviti. Ipak, uspjela je preživjeti pa je spomenik na centralnom mjestu Zoo vrta Gabi dobila još za života.
