Kolači u raznim oblicima poslagani “kao vojnici”, oni s puno šlaga koje čuva stakleno zvono, engleski “sconesi” u piramidi, ljubičasti, zeleni i žuti makaroni, torte čije recepte znaju još samo bake...
Zagrepčani su otkrili novu ulicu u kojoj “stoluje” slatko pa, kada zažele desert, znaju kamo će ići – u staru Vlašku. Unazad dvije godine ta je ulica postala “najslađe mjesto” u gradu. Slastičarnice koje ondje rade udaljene svega nekoliko stotina metara gotovo da ne razmišljaju o konkurenciji. Jer svaka ima drugačiju ponudu. A navodno se, šuška se u slastičarskim krugovima, uskoro otvara još jedna.
Kraljičin desert
Potaklo ih je to da ulicu kao takvu brendiraju pa su s tim prijedlogom izišli i pred Turističku zajednicu. Tako bi prvi put pod tim nazivom ulica trebala biti dio manifestacije “Advent u Zagrebu”.
– Neobična je podudarnost, ali i simbolika, da je u ulici rođen August Šenoa, a njegov otac Alois Schönoa iz Češke se doselio u Zagreb kako bi radio kao biskupski slastičar – govore Stella Fortuna i Monika Kos, prijateljice koje su prije manje od godinu dana Cup&Cake otvorile na broju 45. U njihovoj radnji mogu se probati samo engleske torte.
– Njihovu gastronomiju povezujemo s romantikom. Zato smo u ponudu stavile i torte Mr. Darcy i Elizabeth, prema likovima iz romana Jane Austen “Ponos i predrasude”. A tu je i torta Victoria, koja je dobila ime po kraljici jer joj je to bio omiljeni desert, te Bakewell tart, pun džema od malina i tostiranih listića badema. Vole i engleske “sconese”, bez kojih ne može proći “five o’clock tea”– kažu cure koje organiziraju i čajanke.
U kući u kojoj je Šenoa rođen, na broju 43, slastičarnicu je otvorila Mia Salman. Nazvala ju je “Meet Mia”. Gotovo svi kolači s njezinim su potpisom pa imaju i zanimljive nazive: Cherryberry, Miss Mocca, Amorino, Snow White...
– Najtraženiji je Queen Niki, čokoladni biskvit sa žele-karamelom, mousseom od vanilije i tonke te hrskavim slojem čokolade i lješnjaka. Nazvan je po mojoj najboljoj prijateljici – ističe M. Salman, koja je ove kolače doma počela peći prije godinu dana.
Iako ekonomistica, kada su joj prijatelji i obitelj počeli govoriti da je svaki kolač koji napravi bolji od onog prethodnog, odlučila je otići na doškolovanje na Kulinarski institut u Sisku. Pravi i miniverzije, za što je potrebna tolika preciznost da neke ukrase mora aplicirati pincetama.
Kod nje dolaze oni koji vole moderan pristup, no svi koji preferiraju klasično odu u Fine Torte. U vitrini stoje imotska torta od badema, limuna i maraskina, ledeni vjetar, tiramisu...
– Samo su neke torte moje autorsko djelo, no u one svima poznate unijela sam dio sebe kako bi bile još bolje i ukusnije – kaže Silvija Trbara, još jedna ekonomistica koja se prekvalificirala u slastičarku.
Bademi, vanilija, voće
Najdulje je ondje slastičarnica Amelie, najpoznatija po torti istoimenog naziva s prženim bademima, vanilijom i šumskim voćem, o kojoj je pisao i New York Times.
Kolači u staroj Vlaškoj stoje od 15 do 22 kune po komadu, ali mnogi koji ondje zalaze u simpatično uređenim prostorima slastičarnica o novcu i ne razmišljaju.
sve je to ljepo no prodavati kolacic 5x5cm za 20kn je malo bezobrazno. ali ok svaka roba ima svog kupca pa ko voli da ga se guli neka izvoli