Trebao je to biti raj za pješake i bicikliste s komunalnim stolovima i žardinjerama iz kojih rastu šarmantne magnolije i razno zelenilo. U stvarnosti, pješačka zona u Staroj Vlaškoj godinu i pol nakon otvaranja daleko je od takve utopije. Komunalni stolovi nikad nisu stigli, vidjeli smo ih samo na skicama arhitektonskog studija iz Kopenhagena čije je rješenje pobijedilo na natječaju, iz žardinijera od recikliranog betona umjesto drveća i cvijeća raste korov, a boja kojom su ih iscrtali street art umjetnici u međuvremenu se isprala.
Gdje su prometni redari?
Svojoj svrsi stopiranja prometa ne služe jer su ih pomaknuli sa strateških pozicija tako da u Staru Vlašku nesmetano ulaze automobili, i to ne samo stanara i dostavnih vozila.
– Naprosto nema šanse da svi oni imaju dozvolu! U početku su dijelili kazne, sada više ni to. Jako sam razočarana, ovo nije ni p od pješačke zone. Gotovo svaki dan mi se dogodi da mi automobili trube dok ovuda hodam – negoduje umirovljenica Ljerka.
Uistinu, u sat vremena koliko smo proveli ondje izbrojili smo njih pedesetak, a prošao je i bager trubeći vozilima što su mu ometala prolaz iz suprotnog smjera. U jednom trenutku pojavili su se i radnici Zrinjevca i stali uklanjati žardinijere koje će, izgleda, u ropotarnicu povijesti.
– Mičemo ih s namjerom da prostor redizajniramo do trajnog preuređenja, za što ćemo vrlo skoro raspisati javni urbanističko-arhitektonski natječaj – odgovorili su nam iz gradske uprave. Kako će redizajnirana Vlaška izgledati, nisu precizirali.
Zbog viđenoga nećemo pretjerati ako kažemo da je prva pješačka zona koju je predstavila aktualna vlast doživjela fijasko. U ovih godinu i pol na mjesto za pješake nalikovala je jedino sredinom lipnja kada se ondje održao Beats & Bites festival i zbilja je nakratko oživio, a prolaznici su zadovoljno minglali i uživali u ponudi na nekoliko kućica.
Čim je završio, sve se vratilo na staro pa Vlaška danas djeluje otužno i neodržavano. Uočili smo desetak parkiranih automobila izvan označenih mjesta te pretpostavili da su ih vlasnici ondje ostavili kako bi na brzaka ispili kavu u jednom od lokala. U oko nam je upala i kanta za smeće prepuna nerazvrstanog otpada koju je netko smjestio nasred ceste. "Pješačkom zonom" jurcaju automobili, romobili pa i bageri i tek poneki biciklist dok se pješaci uglavnom drže pločnika, a situacijom je zgrožen i Ivan koji onuda svakodnevno šeće sa sinčićem.
– Radovao sam se novoj pješačkoj zoni misleći da će Josip tuda moći trčkarati, no situacija je takva da ga uopće ne puštam iz kolica kada smo ovdje. Nikad ne znam iz kojeg smjera će doći automobil ili skuter jer se svi voze u suprotnom smjeru. A oni u bijesnim autima misle da je ovo besplatno parkiralište, a ne pješačka zona – ljutito će Ivan koji se pita gdje su prometni redari i zašto ne pišu kazne. Imali bi u Vlaškoj posla od osam ujutro do ponoći, kaže.
– Ma da bude ovdje samo sat vremena, pisao bi ih svakih petnaestak minuta – negoduje on, a mi odlazimo prema Maloj Martićevoj, drugoj pješačkoj zoni, koja je otvorena ljetos. Ondje pak zatječemo pravu pješačku idilu. Onaj tko prošeće tih pedesetak metara kroz odvojak Martićeve smješten između južnog djela parka sa spomenikom fra Grge Martića i Književnog kluba Booksa stvarno se osjeća kao da živi u nekoj europskoj metropoli.
Prvo u oči upadne intervencija na asfaltu uličnog umjetnika Borisa Barea. Malu je Martićevu oslikao čitavom dužinom pa šetač ima osjećaj kao da leti na čarobnom sagu optimizma i ležernog urbanog života. Kolorit je toliko nadahnjujući da i biciklisti zastanu i uspore kako bi promotrili arabeske i tako si uljepšali dan.
Stoga nije ni čudo da su mjesta na terasama nekoliko kafića uz njegov sag popunjena jer je ondje piti kavu svima gušt. Nismo zamijetili nijedan nepropisno parkirani automobil, a ni dostavno vozilo. Vjerojatno je razlog barikada sa znakom upozorenja koja vozilima brani ulaz iz Bauerove, a s druge strane, iz Bulićeve, stoji prometni znak zabranjenog smjera. Nije, međutim, uvijek tako, upozorava biciklistica Rašeljka Ćurić.
Preodgoj uz paprene kazne
– Čim netko makne "rampu", automobili se vrate. Vozači nikako da prihvate pješačke zone pa ih valja štititi pregradama, a Zagrepčane preodgojiti, ako treba i paprenim kaznama – smatra ona te dodaje kako se najopasnija pješačka zona nalazi u Teslinoj, u što smo se uvjerili i sami.
Bijesni i manje bijesni automobili, taksisti, dostavna vozila i najrazličitija prometala onuda svakodnevno jurcaju kao da ih se zabrana prometa uopće ne tiče, a nerijetko se kreću velikom brzinom ugrožavajući pješake i bicikliste. Kako misle uklopiti Teslinu u novu regulaciju Masarykove i Preradovićeve te hoće li staviti stupiće i na ulaz iz Gajeve, također smo upitali Grad, no zasad odgovora nema.
Eto, lubeničarski nesposobnjakovići ne znaju ni zatvoriti cestu, a kamoli izgraditi novu. O mostu ili tramvajskoj pruzi možemo samo sanjati...