Žene su za vrijeme osmanskih osvajanja ukrašavale šake i ruke kako bi od sebe odbile Turke, a ta se tradicija prenosila s koljena na koljeno. Mlađe generacije žele ih imati jer ih podsjećaju na majke i prabake.
Navodno su Osmanlije prilikom osvajanja Bosne i Hercegovine i dijela Hrvatske u 15. i 16. stoljeću na osvojenom teritoriju imali pravo prve bračne noći, što bi značilo da su nevjesti mogli oduzeti nevinost prije njena supruga. A nerijetko bi znali i otimati tamošnje katoličko stanovništvo, pretvarati ljude u robove te prisiljavati ih da se preobrate na njihovu vjeru, odnosno islam. Prema priči, srednjovjekovni Turci prezirali su tetovaže, a tetovirane žene smatrali su izuzetno neprivlačnima, pa čak i odbojnima. Zbog toga su, pišu povjesničari, hrvatski i bošnjački katolici svoje djevojke, da ih spase silovanja i zatočeništva, često tetovirali na vidljivim mjestima poput šaka, nadlaktica i na prsima.
Oblik poput čipke
– Tetovirale su na svoja tijela stilizirane geometrijske oblike koje su ukrašavale katoličkim elementima poput križića, a oblikovale su ih poput čipke – govori Dolores Brbora, tattoo umjetnica i suvlasnica zagrebačkog studija Bura Tattoo. Te tradicionalne tetovaže, nastale metodom koje se zove sicanje ili bockanje, prenosile su se među katoličkim bosanskim i hrvatskim ženama s koljena na koljeno i postale su svojevrstan neformalni oblik kulturne baštine, a do prije dvije ili tri godine uglavnom su se mogle vidjeti samo na tijelima žena u poodmakloj dobi. No, u posljednje su vrijeme, kažu nam zagrebački majstori tetoviranja, među mlađom populacijom postale nevjerojatno popularne, a žele ih imati ne samo žene već i muškarci, pa i turisti koji posjete Hrvatsku. Govore nam to djevojke iz studija Bura Tattoo, ali i zagrebački tattoo umjetnik Marin Urbanc, poznatiji kao Gandalf, te Stipe Štajduhar iz Octopus piercing & tattoo studija.
– Govore mi ljudi da su te tetovaže nosile njihove majke, bake, prabake, da ih podsjeća na njih – priča nam Štajduhar. Tetovaže s hrvatskim motivima općenito su među ljubiteljima "inkanja" popularne, a oni koji ne idu za motivima križeva, šahovnica, licitarskih srca i hrvatskog tropleta, u zadnje vrijeme "furaju" se na glagoljicu.
– Ljudi vole tetovirati natpise, imena djece i većinom im savjetujem da budu na glagoljici. To može biti atraktivno, lijepo, a odiše nekim mističnim, zagonetnim stilom jer ne postoji mnogo ljudi koji znaju čitati to pismo – kaže Urbanc, odnosno Gandalf.
Tetoviranje je od početka novog milenija sve više "in", a sve manje tabu tema, a posljednjih nekoliko godina više nije neobično imati tetovaže na jasno vidljivim dijelovima tijela poput vrata, podlaktica, zapešća, gležnjeva, listova i bedara. Tattoo artisti imaju golem priljev novih klijenata, a gotovo svi su bukirani nekoliko mjeseci unaprijed. Termin, primjerice u Buri, ne može se dobiti do kraja ove godine, a umjetnici poput Gandalfa, koji su na sceni desetljećima, već imaju uhodanu klijentelu s kojom rade godinama. No, to ne znači da se ne može pronaći termin za mjesec-dva ako netko od klijenata otkaže ili ako je riječ o maloj i jednostavnoj tetovaži koja se može odraditi za jedan sat, uključujući pripremu.
Upravo su minijaturne tetovaže također veliki hit, a ljudi najviše traže radove u "fine line" stilu i mikrorealizmu. Obje, naglašavaju naši sugovornici, izgledaju spektakularno, jer umjetnik može na relativno maloj površini poput nadlaktice u minijaturnoj verziji sasvim realistično rekreirati, primjerice, Da Vincijevu "Posljednju večeru". Ali taj trend smatraju zabrinjavajućim jer će se takve tetovaže s godinama pretvoriti u sve samo ne u remek-djela. Gandalf, čija je uža specijalizacija u tetovažama iz svijeta fantastike, i to upravo u crno-bijelom realizmu, posebno je kritičan.
– Kad se gleda dugoročno, to nije nimalo isplativo, jer razina detalja diktira veličinu tetovaže. Što je viša razina detalja, tetovaža mora biti veća. To će dobro izgledati možda prvih godinu dana, ali nakon pet i više godina, ako je crno-bijela tetovaža, to se pretvara u sivu mrlju do razine neprepoznatljivosti. Dugoročno gledajući, to je katastrofa – govori. Također je trend stavljati i jako veliki motiv preko cijelog dijela tijela.
– Taj trend je dobar jer takva tetovaža dulje vrijeme bolje izgleda. Dakle i za sedam godina ostaje dobra slika. Takvi motivi mogu se raditi kao watercolor, u grafičkom stilu, realističkom, kao neotraditional, ornamental, blackwork... to su sve stilovi koji odlično funkcioniraju na tijelu – pojašnjava Maja Krišković, tattoo majstorica iz Imaginarium studija.
Tattoo scenu krajem prošle godine pogodila je vijest da se od siječnja 2022. godine ne smiju upotrebljavati tinte kojima su se do tada služili. Razlog je nalog iz vrha Europske unije i to zbog određenih tvari koje se mogu u njima pronaći, a koje štete zdravlju. I ne odnosi se to samo na šarene boje već na baš sve boje kojima su se do tada koristili. No posao se može nastaviti kao i do sada jer su ubrzo na tržište izašle nove tinte koje udovoljavaju svim EU normama.
– Prijelazni period bio je malo napet, ali sada uglavnom postoje sve boje, premda je nešto siromašnija paleta nego do sada. A što se tiče samog komfora rada, crna boja kojom sada rukujem jedna je od najboljih do sada. Sve boje isto tako jako su dobre i zadovoljan sam, ali pitanje je kako će to izgledati za pet, deset ili dvadeset godina – napominje.
Za neke je, poput ekipe u Octopusu, to bio i jedan od razloga dizanja cijena usluge. Te su boje, naime, od 20 do 50 posto skuplje od starih, a ovisno o dobavljaču i mnogo više. Poskupljuju usluge gotovo svi umjetnici, što zbog inflacije, što zbog enormnog skoka u računima za plin nametnutima protekle zime obrtnicima i poduzetnicima, a što zbog globalnih trendova.
Prisiljeni prilagoditi cijene
– Cijene se posljednjih deset godina u većini salona nisu znatno promijenile. Nismo čak slijedili ni standardni trend globalne godišnje inflacije od četiri posto. Razlog je najviše to što se plaće Hrvata nisu puno mijenjale. No čini mi se da ćemo sada, nažalost, biti prisiljeni prilagoditi cijene. Što zbog rapidne inflacije, što zbog toga da se donekle ujednačimo s kolegama u EU – objašnjava Maja Krišković. Ekipa iz studija Bura Tattoo sada tetovaže neće raditi za manje od 600 kuna, a vjerojatno će, govori Ana Kušter, to uskoro zaokružiti na 100 eura. Gandalf, koji je među umjetnicima s najduljim stažem na zagrebačkoj tattoo sceni, za razliku od drugih sugovornika, cijene nije mijenjao posljednjih 20 godina.
– Jedino što sam dignuo svoj minimum s 300 na 400 kuna. Kad se to usporedi s cijenama vani, naše su cijene nekih 30 do 50 posto niže nego drugdje, ali to ovisi i tome na kojem je rangu majstor, koliko je iskusan – govori.
