Student Doma Stjepan Radić na Savi poslao je otvoreno pismo portalu esava upozoravajući na problem s kojim se on i njegovi sustanari susreći. Nepoznati stanovnik studentskog doma, naime, veliku nuždu vrši u zajedničkoj tuš-kabini.
Najgore je, kaže, teti spremačici koja se mora uhvatiti u koštac s izmetom, a i on sam naletio je na neugodan prizor.
Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:
Razlog mojeg javljanja jest jednostavan, no sam problem koji ću iznijeti poprilično je bizaran. Naime, živim u S.D. Stjepan Radić, u prizemlju 7. paviljona. Mogu zadovoljno konstatirati da sam zadovoljan životom u domu – docimeri ne stvaraju previše buke pa mogu u miru učiti i spavati, imam sve što mi je potrebno na dlanu ovog malenog studentskog grada i nisam gladan ni žedan, dakle, većinom su mi sve bitne potrebe za egzistenciju zadovoljene.
Međutim, kako životna situacija ne bi bila predobra te kako svi zajedno ne bi pomislili da živimo u idealnom svijetu, jer kažu da je studentsko doba najljepše doba, našla se određena osoba koja nas je odlučila na najsiroviji način vratiti u surovu realnost. Ta osoba je već nekoliko puta izvršila veliku nuždu u tuširaoni našeg paviljona. Pod nekoliko puta mislim na više od 5 puta od početka ove akademske godine, a konkretno, radi se o tuširaoni desnog krila prizemlja (ne onoj blizu prostorije čistačica, već onoj drugoj koja se nalazi odmah do WC-a).
Prvi put bilo je pomalo smiješno gledati čistačicu kako histerizira da će dati otkaz i kako govori da to više ne može podnijeti. Kvragu, i sam sam pomislio da čistačica previše dramatizira i da nitko ne vrši veliku nuždu pod tuš te da je smrad koji dolazi iz tuširaone „normalan“, da se već ukorijenio. Na današnje jutro sam se na svoje oči uvjerio s čim se gospođa čistačica mora boriti jer je dotični mediokritet ostavio za sobom poprilično gadan prizor.
Više nije smiješno, i kad to pišem, vjerujem da govorim uime većine sustanara koji dijele moje mišljenje. Zaista, kakav redikul moraš biti da, prostite na izrazu, sereš pod tuševe kad je WC, ne bi vjerovali, 2 metra udaljen od tuširaone? Ne razumijem poantu ostavljanja fekalija budući da se svi moramo tuširati te se na taj način osoba inati samo studentima koji su prisiljeni koristiti te tuševe. Koliko god se potrudio, ne mogu, zaista ne mogu razumjeti takav beskrupulozan čin.
Ovim putem želio bih na zaista miran način apelirati na spominjanu osobu. Prijatelju, molim te, ubuduće vrši svoje potrebe na za to predviđenim mjestima. Potrudi se završiti svoju godinu što prije, vrati se kući i kenjaj majci i ocu pod tuš koliko te volja (možda je u tamošnjoj kulturi to i dozvoljeno), ali dok si ovdje, zaista te molim, imaj prema nama milosti.
I prijatelju, još par riječi. Znaš, čovječanstvo je evoluiralo, postigli smo nezamislive stvari. Sve što nam je danas omogućeno, produkt je nas samih, naša vlastita zasluga. Razvili smo široku lepezu znanosti, vlastite zakone, izmislili sredstvo razmjene, borili se kroz godine i godine da bi danas mogli uživati povlastice muke i znoja svojih predaka (govoreći u općenitom kontekstu). No, unatoč cjelokupnoj tehnologiji, mogućnostima koje danas imamo, i dalje postoje nejednakosti u svijetu.
Zamisli, prijatelju, u nekom kutku svijeta nemaju uopće za hranu, milijarda ljudi je pothranjena i konstantno gladna. Probaj predočiti sliku tih ljudi u glavi. Također, zamisli koliko ljudi na svijetu u ovome trenutku nema vode za piće, a kamoli za tuš. Predlažem da probaš zamisliti studente studentskog doma u Pekingu – osmero ih živi na prostoru u kojem na „Savi“ živi četvero studenata, dakle osmero na dvije sobe, umjesto četvero na dvije sobe, što je kod nas slučaj. Mogao bih spomenuti i mnogobrojne naše vršnjake s prostora afričkog kontinenta koji imaju intelektualne sposobnosti da završe studij, no to pravo im je onemogućeno i oduzeto. Umjesto njega, dobivaju puške u ruke i servira im se doza mržnje svaki dan kako bi ih se pretvorilo u hladnokrvne strojeve za ubijanje.
Vidiš, kad ćeš približno shvatiti sve navedeno (ne daj Bože, naći se u takvoj situaciji) tada ćeš, prijatelju moj, znati cijeniti sve što imaš ovdje – toplu vodu, WC, mogućnost konzumacije toplih obroka, mogućnost studiranja i stjecanja kompetencije za izlazak na tržište rada te osiguravanje vlastite egzistencije. Vjerujem da ti nikada više neće pasti napamet počiniti isto nedjelo te da ćeš se sam sebe u svojoj nutrini barem malo posramiti.
P.S. – Volio bih da se pismo na neki način obznani studentima. Vjerujem da je netko trebao reagirati pa sam preuzeo inicijativu i ponovit ću još jednom, smatram da progovaram u ime većine svojih sustanara, pri čemu bih volio istaknuti da mi je savjest apsolutno čista.
