“Bit ću sretan ako sam postigao samo sjenu lijepog Laxenburga”, napisao je kardinal Haulik 1840-ih godina Riedlu, jednom od svojih glavnih suradnika na uređenju perivoja Maksimir.
Haulik je govorio o uređenju Švicarske kuće po uzoru na ljetnikovac žene cara Ferdinanda V. Marije Ane na Marijaninu otoku u Laxenburgu. Švicarska kuća, smještena nešto sjevernije od popularnog vidikovca, građena je 1841./42. godine, u vrijeme kardinala Haulika, po planu arhitekta Franza Schüchta te pripada stiliziranoj rustikalnoj arhitekturi koja se nazivala koruška ili švicarska kuća.
Foto: Miljenko Gregl
Prizemlje, u kojem je bio lugarov stan, građeno je od klesanog kamena, a kat je građen od grubo tesanih hrastovih greda. Na sve četiri strane nalazi se drveni balkon s po četiri hrastova stupa. Salon Švicarske kuće smješten na katu ukrašava bogato rezbareni drveni barokni strop dopremljen iz samostana Klosterneuburga nedaleko od Beča.
Zanimljivo je da je nakon skidanja stropa iz samostana utvrđeno da nije pravilna oblika pa stoga i stijene salona u Švicarskoj kući ne čine pravilan četverokut. Prozori i balkonske vratnice urešeni su slikama na staklu sa 12 prizora švicarskih i tirolskih krajolika po uzoru na vitraje u laxenburškom švicarskom majuru, u Franzensburgu i u ljetnikovcu na Marijaninu otoku.
Predmeti koji su ukrašavali salon poput neogotičkih stolaca, svijećnjaka iz Karlovih Vary, starinske brončane ure itd. s vremenom su izgubljeni ili otuđeni. Švicarska kuća, koja se još nazivala lovačkom kućom, lugarnicom itd., zasjala je novim sjajem nakon temeljito provedene restauracije 2005. godine te je neizostavno mjesto svakog zaljubljenika u park Maksimir.
Predmeti koji su ukrašavali salon poput neogotičkih stolaca, svijećnjaka iz Karlovih Vary, starinske brončane ure itd. s vremenom su izgubljeni ili otuđeni....pokradeni