– Osoblje koje svakodnevno brine o čistoći i održavanju zgrade Filozofskog fakulteta (FFZG) često ostaje nezamijećeno, iako njihov svakodnevni trud pridonosi uspješnom funkcioniranju ove ustanove. Cilj ovog projekta je podizanje svijesti o značaju njihova doprinosa s obzirom na to da su socijalno osjetljiv segment društva. Smatram da studenti i profesori trebaju biti upoznatiji s njima i njihovim radom te da je kvalitetan odnos između tehničkog i ostalog osoblja ključan za napredak fakulteta. Njihove potrebe i zasluge često nisu prepoznate – riječi su to stručnog suradnika na Odjelu za fonetiku s FFZG-a Jordana Bićanića iz 2018. kada se u u prostorijama zdanja u Ulici Ivana Lucića 3 održao prvi sastanak o izdavanju kalendara posvećenog ovim radnicama. Skoro sedam godina kasnije projekt je realiziran, a jučer je i svečano predstavljen kalendar tiskan u tisuću primjeraka. Kalendari, čiji je izdavač Klub studenata Filozofskog fakulteta, se dijeli, a tko želi, može dati donaciju koja će se usmjeriti spremačicama.
Skupljenim novcem, nadaju se, kupit će mikrovalnu pećnicu u zajedničkoj čajnoj kuhinji, otkriva nam jedan od pet modela Renata Borovac. – Ja sam vam na čak tri mjeseca – ponosno nam govori. Dodaje kako su je za sudjelovanje nagovorili jer su tražili nekoga za fotografiranje sa životinjama.
– Sve je počelo s pitanjem tko voli pse. Sve moje fotografije povezane su sa mnom kao osobom i mojim interesima. Jako volim životinje pa poziram s Jordanovom kujicom Milom, u slobodno vrijeme čitam, a posebice volim mađarsku književnost. Stoga na drugoj fotografiji sjedim u knjižnici držeći knjigu. Dok na trećoj brišem ogledalo u WC-u, a u odrazu imam diplomsku kapu – objašnjava R. Borovac koja je u rodnom Sarajevu studirala orijentalistiku, no rat je prekinuo njezin studij na trećoj godini. Nakon rata je otišla u Split, a zadnjih godinu dana radi na ovom fakultetu gdje bi studij voljela i nastaviti. Tremu, dodaje, nije imala, a svemu je pomogla ugodna i opuštena atmosfera na "setu".
– Kada sam vidjela završni proizvod bila sam oduševljena, a ponosan je bio i suprug – dodaje. Da su spremačice među kojima su bile i Sanja Stepančić, Daliborka Gugec, Sonja Jukan i Ivana Balija bili izvrsni modeli – govori nam urednik i voditelj projekta Jordan Bićanić.
– Bile su jako strpljive, mi smo znali da ih ne možemo angažirati na sat vremena, a profesionalna fotografiranja znaju trajati po četiri sata ili dulje. Mi to nismo mogli priuštiti jer su one velikodušno iskoristile svoje polusatne pauze za fotografiranje i morali smo to vrijeme iskoristiti najbolje što možemo – objašnjava Bićanić dodajući kako je deset fotografija iz kalendara nastalo u zadnjih tjedan dana u rujnu. Uz to su iskoristili i dvije fotografije nastale tijekom 2018. godine među kojima su ona na kojoj poziraju studentice plešući s metalima i fotografija na krovu s Ivanom Balijom. Nakon tog fotografiranja cijeli projekt je zamro što zbog izmjena u upravi fakulteta, a što zbog koronavirusa, pojašnjava Bićanić. Sada su dobili potporu uprave pa su povodom 150. obljetnice fakulteta morali brzo reagirati kako bi kalendar za 2025. godinu bio na vrijeme predstavljen.
– Projekt je bio gerilski, radilo se na brzinu. Većinu toga smo imali posloženo, a neke fotografije smo imale i skicirane. No, bilo je i dosta improvizacije u hodu – dodaje. Nerijetko su kao inspiracija poslužile i scene iz filmova.
– Htjeli smo napraviti neki vestern-kadar, da spremačica drži metlu kao kauboj. Sjetio sam se scene iz filma "Nema zemlje za starce" braće Cohen, u kojoj Javier Bardem ulazi u motel, a iza njega svijetle farovi automobila. Za tu fotografiju rasvjetu nam je stvarala moja "Matiza", a morali smo je dignuti dizalicom – pojašnjava. Na fotografijama je i Daliborka u WC-u sa svima prepoznatljivim, znakom da se isti čisti, koji nerijetko studenti ne poštuju i ulaze svakako – tom fotografijom nastojimo i upozoriti studente da ih ne ometaju u obavljanju poslova i da kada vide znak ne ulaze – dodaje. Kao kulisa poslužio je i studio pa je tako Sanja ušla u ulogu pjevačice, dok je pak Iva pozirala na vešmašini u kotlovnici, a Sonja u "katakombama" s cigaretom.
Na ovom projektu sudjelovao je cijeli niz suradnika. Od sadašnjih i bivših studenata preko lektora, a u planu je i izložba na kojoj bi bile predstavljene i one fotografije koje nisu izabrane u sami kalendar. Philipp Tomaš, Eva Galić, Jona Tomić, Mateja Lesi samo su neki od suradnika, a naslovna fotografija je ilustracija koja je djelo Marijane Puljiz. Završnim produktom Jordan Bićanić je zadovoljan, a listajući kalendar otisnut u tiskari Znanje, ipak nalazi jednu zamjerku.
– Možda da je malo manjeg formata, lakše bi ga bilo nekamo smjestiti, lakše bi bilo njime rukovati, ali sve u svemu tome to su sitnice – govori inicijator ovog projekta. Ovo je ne samo umjetnički, nego društveno-humanistički projekt, kojim je fotografija sredstvo za postizanje cilja – dodaje Bićanić koji je i sam zaljubljenik u fotografiju pa je još 2015. godine krenuo sa snimanjem fakultetskih promocija.
– Reakcije ljudi su pozitivne, naravno uvijek se nađe netko tko će imati nešto protiv i naći zamjerku pogotovo na društvenim mrežama, ali sve do sada reakcije su samo pozitivne, ljudi su oduševljeni. Razumiju koji je bio cilj, javljaju nam se i druge spremačice koje su bile jako zahvalne što ih se netko sjetio – zaključuje Bićanić koji se nada kako će kalendar postati svojevrsni brend ovog fakulteta.
Oni /one su jedina radnicka klasa koju su upoznali buduci celnivi lijevih partija , tamo se skoluju buduci mozemovci u te tete su za njih vazne kao i psi u Dumovcu a mozda i manje , svakako par stepenica ispod azilanata , Gayeva i djece iz afrike