Teško se klupska scena Zagreba može zamisliti bez TomTom cluba. Nikako zapravo. Od prvih svirki u kultnom Kulušiću do danas u popularnom Peperu, dvojac koji čine Tomo Ricov i Tomo in der Mühlen držao ju je živom čak i kada se činilo da će metropola ostati europskom provincijom. I baš će večeras tulumom u Rovinju, na Weekend Media Festivalu, taj DJ dvojac proslaviti 30 godina zajedničkog rada.
Tog se “poroka” ne rješava
– Zanimljivo je kada iz današnje perspektive gledamo naše početke. Mi smo već tada uspjeli stvoriti program i isfurati se kao što je to danas normalno u DJ-svijetu. Nastupali smo i u drugim klubovima i gradovima te imali stalnu i vrlo vjernu publiku. Danas je jako puno DJ-eva iz Kulušića vrlo uspješno u medijskom biznisu, a i mi nismo jedini koji smo još na klupskoj sceni. Kulušić je i dalje pojam za generacije koje su ondje dolazile, kao i za one koji su tada bili premladi za izlazak, ali su pratili što se događa – kaže Tomo in der Mühlen, danas uspješni glazbeni producent.
U doba prije interneta, dodaje, osim Radija 101 nije bilo izvora za klupsku glazbu. No, kako su već onda puno putovali, DJ-evi su za publiku bili izvor novih stvari te način praćenja stranih trendova.
– TomTom club bio je orijentiran prema soulu, R’n’B-u i funku, a mnogima je to bio prvi dodir s takvom glazbom. Zato su naše večeri često bile rasprodane danima unaprijed. Bilo je također neuobičajeno da koncertni prostor ima DJ program, što se pokazalo kao fantastična kombinacija jer je to i danas velik problem, s obzirom na to da ljudi vrlo kasno dolaze u klubove u Hrvatskoj – govori In der Mühlen.
Svejedno, tri su desetljeća doista dugo razdoblje, daleko dulje od karijera mnogih mainstream glazbenika.
– Glazba je droga, ovisnost koje se ne možeš riješiti. Nekoliko sam puta objesio slušalice o klin, ali uvijek bi me ponovno zasvrbjeli prsti i vratio bih se starom “poroku” – ističe Tomo Ricov koji danas osim u Peperu publiku zabavlja i u Johannu Francku čiji je frontmen.
– Nama je glazba život, s njom je povezan i naš posao, pa sve dok nam se da i dok nas ljudi žele slušati, zašto ne nastupati. I vani je takav trend, mnogi DJ-evi nisu baš u cvijetu mladosti – napominje In der Mühlen.
Dvojac je s vremenom uspio očuvati glazbene žanrove i oduprijeti se novovalnom clubbingu kojim danas sve više dominira elektronički dance.
– EDM je i kod nas popularan kao i u inozemstvu, iako se trend ne može toliko zamijetiti u klasičnim medijima jer su znatno konzervativniji nego vani, ali ako pratimo internet, vrlo je prisutan. No, generalno, više nije “in” EDM, već drugi smjerovi elektroničkog clubbinga. Neovisno o tome što mu nismo fanovi, EDM je pomogao da se DJ-eve prihvati kao ravnopravne članove glazbene scene i vani su im se podigle cijene – smatra In der Mühlen, za kojega je ovo ipak najbolje razdoblje clubbinga. Po izboru glazbe, pojašnjava, a i praktički su svi veliki DJ-evi nastupali ili će nastupati u Hrvatskoj.
– No, osamdesete su bile vrlo jake u smislu tulumarenja jer je bilo dosta klubova s kvalitetnim programom, a ekonomsko stanje bilo je jako dobro, pa su si ljudi mogli priuštiti clubbing – ističe In der Mühlen.
S time se slaže i drugi član dvojca.
– Najbolje mi je bilo potkraj osamdesetih pa do početka rata. Onda ponovno početak dvijetisućitih, pa Pepermint razdoblje... Zapravo, stalno je dobro – kaže Ricov.
Nije moglo drugim putem
I dalje ih sluša ista publika, ali i njihovi potomci.
– Da, nedavno sam puštao glazbu na jednom festivalu gdje uopće nije bilo naše klasične publike, većina je bila u dvadesetim godinama, i bilo je odlično – kaže In der Mühlen, dok Ricov dodaje kako je dobro da danas zapravo nema dominatne glazbe, pa se djeca prijatelja znaju dobro zabaviti kad nalete na njihov gig.
Mogli su možda otići i lakšim pa i unosnijim putem.
– Moram priznati da nisam nikada slušao turbofolk jer mi uopće ne pada na pamet otići na mjesta gdje bi se moglo takvo što dogoditi – kaže Tomo in der Mühlen.
– Što ćemo, netko mora... Mogao sam biti pametniji i zaraditi nešto na neukusu – zaključuje Tomo Ricov.
Bili ste niko i ništa, kako onda tako i danas, dva skojevska zampira, nula od ljudi.