Četiri dimnjačarke, dvije armiračice, jedna fasaderka i tek nešto malo više pismoslikarica. I to je to što se tiče Obrtničke i industrijske graditeljske škole u Zagrebu. Barem kada je riječ o učenicama.
Slična je situacija i u Elektrostrojarskoj obrtničkoj školi koju pohađa nešto više od 700 učenika i tek 30-ak učenica. Mogao bi se sličan niz nastaviti i s ostalim školama u kojima se učenici školuju za ona zanimanja koja se popularno vole nazvati “tradicionalno muškima“. U prvoj se školi tako obrazuju budući majstori poput armirača, klesara, staklara, tesara, zidara, vodoinstalatera, podopolagača...
U drugoj pak automehaničari, automehatroničari, autolimari, zlatari, puškari, elektroinstalateri... I uistinu, na prvu će malo tko povezati djevojke s navedenim zanimanjima, no u svakoj generaciji barem nekoliko učenica upiše neke od smjerova u ovim školama i natjeraju sve da se zapitaju: “Pa zašto ne?“.
– Ljudi se čude, ali ja ne vidim u čemu je problem. I meni i mojim kolegicama na drugim smjerovima naša su zanimanja sasvim normalna i zapravo nam je čudno što nema više djevojaka – govori Vanna Ivanjko, jedina učenica koja se u Hrvatskoj školuje za fasaderku. Iz škola pak potvrđuju njezine riječi i kažu kako je bolja atmosfera u razredima u kojima ima barem nekoliko učenica.
Jedina mana koju vide kod navedenih poslova jest što su neki fizički zahtjevni, no to je individualno i ovisi od osobe do osobe. Ima tako učenica koje sve poslove rade bez problema, a ima i slabijih učenika koji ne vole težak fizički rad.
Prednosti, s druge strane, ima jako puno. Obrtnička se zanimanja ubrajaju u deficitarna pa učenike i učenice često nakon završetka škole već čeka posao. Djevojke, ako baš ne žele na gradilište, mogu raditi kao ispomoć u građevinskim tvrtkama ili u trgovinama s građevinskim materijalom. Stoga, umjesto da se čudimo što je čak jedna djevojka odlučila biti fasaderka, trebali bismo se čuditi što ih više ne odabire taj posao.
Djevojke u politiku a ovi duznosnici dobri su fasaderi.