“U duševnom bolesniku valja gledati prije svega čovjeka jednako vrijednog drugom čovjeku, tek trenutačno bolesnog, koji je ‘izvan sebe’, koji ‘nije kod sebe’, ali koji se uvijek može ‘vratiti’, koji može ‘doći k sebi’, postati ‘priseban’ i koji može u etičkom ili intelektualnom pogledu eventualno biti vredniji od nas.” Rečenica iz 1930-ih dr. Stanislava Župića, jednog od ravnatelja Klinike za psihijatriju Vrapče, stoji na zidovima muzejske bolnice. Dr. Župić eksponate za muzej počeo je sakupljati još tridesetih godina 20. stoljeća, a sadašnji je muzej otvoren 2014., uoči 135. obljetnice bolnice, dok na 200-tinjak kvadrata prikazuje razvoj klinike, kao i liječenje duševnih bolesnika.
Ime se mijenjalo 12 puta
– Tu su i stari dokumenti koji su bili potrebni da se bolnica otvori. “Zavod za umobolne Stenjevec”, kako se bolnica u početku zvala, otvoren je za banovanja Ivana Mažuranića. Otad je ustanova 12 puta mijenjala ime – kaže ravnatelj Klinike Vrapče prof. Vlado Jukić. Mogu se tako vidjeti i stare povijesti bolesti, među ostalim, za prvog pacijenta koji je primljen isti dan kad je bolnica otvorena, 15. studenoga 1879. Prikazali su i kako je nekad izgledala čekaonica, a odmah poslije posjetitelji mogu ući u ordinaciju s originalnim namještajem iz 1930-ih. U zasebnoj su sobi prikazali i kako se zbrinjavao pacijent dok nisu postojali psihofarmaci. Rekonstruirali su je pomoću lutaka, koje su smjestili u tzv. krevet s mrežom, kolokvijalno zvan gajba.
– Ovakav krevet ne postoji već četrdesetak godina – kaže prof. Jukić. Na jednu su lutku postavili i stezulju, košulju koja se nekoć koristila za smirivanje pacijenata. A ondje je i soba za izolaciju obložena mekanim materijalom... U jednoj su prostoriji prikazali i kako je izgledala bolnička ljekarna koju su godinama držale sestre milosrdnice. U posebnoj vitrini su i osobne stvari pacijenata, koji ih nikad nisu pokupili. Prikazali su i kako su se, sve do 1970-ih, pacijenti liječili terapijom elektrošokovima, a postavili su ondje i stari uređaj.
Danas se rade jastuci
– Danas se liječi radnom terapijom. Ali radionice u kojima su pacijenti zaokupljeni postoje već više od 80 godina. Tu je i oprema kojom su izrađivali razne proizvode. Imali smo postolarsku radionicu, tkalačku, krojačku, pleli su košare, kačkali... Danas naši pacijenti rade jastuke u suradnji s umjetnicom Andrejom Kulunčić – kaže prof. Jukić. A jedan su zid posvetili poznatim pacijentima – među ostalima, slikarici Slavi Raškaj, pijanistici Mariji Novaković, književniku Anti Kovačiću...
Koliko potencijalnih pacijenata ima samo medju politicarima ?? Ali nema vrapce toliko kapaciteta !!