Dječji vrtić Medo Brundo u Dubravi nema uporabnu dozvolu za drugi kat
jer nije siguran za djecu, zbog čega upisuje dvije odgojne grupe manje.
Djeca su također izložena prolaznicima poput automobila u salonu jer je
vrtić staklen, požalila se ravnateljica Vesna Marić na današnjem
okruglom stolu koji je Društvo arhitekata Zagreb organiziralo upravo da
počnu surađivati sa stručnjacima koji rade s djecom.
Djeca se boje prostora
– Ne radi nam željezna žaluzina koja se digitalno spušta i svi mogu
vidjeti djecu. A ona još ne poznaju sram. Primjerice, ako moraju
obaviti nuždu, skinut će se – opisala je ravnateljica situaciju u kojoj
se zatekla. To je samo dio zamjerki koje su pedagozi uputili
arhitektima na današnjem okruglom stolu.
Njihovi su im savjeti potrebni da pri projektiranju prostor prilagode
djeci. Žestoka rasprava nalikovala je sukobu taština. Ravnateljice
vrtića i predstavnice Gradskog ureda za obrazovanje žalile su se da
većina vrtića nije prilagođena djeci i da moraju trošiti dodatni novac
kako bi prostor bio funkcionalan.
– Kao ravnateljica prošla sam gradnju dva vrtića. Arhitekti bi prvo
trebali pročitati smjernice za humanistički standard i krenuti od
djeteta kao pojedinca. Mene nisu slušali kad sam sugerirala koliko mora
biti visoka ograda da bude sigurna – kazala je Jadranka Filipović,
ravnateljica vrtića Malešnica.
U njezinom vrtiću je, kaže, visoko i široko predvorje te hodnici. Takvo
uređenje ne paše djeci jer se boje velikog prostora. Arhitektima je ta
primjedba bila gotovo smiješna. Organizatorica okruglog stola
arhitektica Hildegard Auf-Franić kazala je da je vrtić javni prostor u
kojem se okupljaju roditelji i djeca.
Sopnica pretijesna
Ravnateljice su objasnile da u vrtićima nema skupova te da vrtić nije
ustanova, već produžena ruka obitelji, te bi u njemu trebao biti takav
ugođaj.
– Nismo protiv velikih multifunkcionalnih dvorana, no one moraju imati
mogućnost da se prilagode potrebi – rekla je J. Filipović. Ravnateljica
novog vrtića na Jarunu Jasna Hrvoj istaknula je da je pri gradnji tog
vrtića imala savršenu suradnju s arhitektima Vinkom Penezićem i Krešom
Roginom.
– Uvažili su svaku moju primjedbu. Stalno smo komunicirali, a oni sada,
nakon što je vrtić useljen, navrate do nas da vide kako funkcioniramo –
kazala je J. Hrvoj. H. Auf-Franić upozorila je da će škola u
Sopnici-Jelkovcu biti pretijesna za učenike iz tog novog naselja jer su
gradski čelnici svojevoljno izmijenili projekt Krešimira Šmita i dodali
na svaku zgradu dva kata.
Arhitekti žele da montažne vrtiće radi hrvatska industrija
Arhitekti su upozorili da se pri projektiranju moraju voditi raznim pravilima i smjernicima te kad računaju visinu, moraju osigurati dovoljnu kubikažu zraka za svaku osobu. Arhitektica Sanja Filipi zamjerila je Uredu za obrazovanje što su u kupnju drvenih montažnih vrtića krenuli preko javne nabave, a ne preko arhitektonskog natječaja. Njihova se struka osjeća zakinutom jer bi njihova rješenja mogle izraditi tvrtke hrvatske drvne industrije.
