“Zar tako nešto zbilja postoji?“ prvo je pitanje koje si većina postavi kada čuje da u Zagrebu postoji – Peroklinika. A odgovor je da mala radionica za popravak nalivpera te kemijskih i tehničkih olovaka uistinu postoji, već se punih 75 godina nalazi u prolazu na adresi Trg bana Jelačića 15 i jedna je od njih tek par u Europi.
– Posao je 1941. pokrenuo moj svekar, a preuzeo ga je suprug Boško 1979. godine. Obojica su bili veliki zaljubljenici u pisaći pribor – kaže Vlasta Keranović koja je radnju odlučila preuzeti 2014. godine nakon smrti supruga iako je već bila u mirovini, a o popravljanju pisaćeg pribora nije znala ništa osim osnova koje ju je naučio suprug. Ona se, naime, cijeli život bavila birokratskim poslom, a onda se našla u radionici punoj sitnih dijelova, žica, vijaka, alata, tinte i ostalog pribora.
– Iako imamo djecu koja će nastaviti posao, htjela sam još neko vrijeme raditi ovdje jer sam jako emotivno vezana uz suprugov posao. Učila sam svaki dan i sada uspješno popravljam pisala koja su napukla, koja su pala, koja cure... – prepričava Vlasta Keranović dok pokazuje ruke umazane tintom. Na pitanje ima li posla te popravljaju li ljudi još uopće svoja pisala, odgovara potvrdno, no radi se manje nego prije. Otkad je preuzela Perokliniku prije dvije i pol godine, popravila je 400-tinjak nalivpera te tehničkih i kemijskih olovaka.
– Danas većina koristi jeftin i jednokratni pribor. Malo njih ima pisalo koje uopće vrijedi popraviti. Uglavnom to rade stariji Zagrepčani pa ih poklanjaju svojoj djeci i unucima, a vrijednost im se u prosjeku kreće od 1000 do 2000 kuna – objašnjava Vlasta Keranović čija je radnja, u vrijeme kada ljudi sve manje pišu rukom, poput malog povijesnog muzeja. Ona se pak hvali kako može popraviti pisala koja nitko drugi ne može, jer ima ladice pune dijelova koji se više ne proizvode. Još jedna posebnost kojom se može pohvaliti jest prodaja originalnog hrvatskog suvenira koji je osmislio njezin suprug, a riječ je o replici prve mehaničke olovke u svijetu koju je 1906. godine napravio Slavoljub Penkala.
Zanimljivo , nisam znao da tako nešto postoji.