“Dragi vjernici, Gospodin nam se obraća na razne načine. Ali, sigurno vas neće nazvati na mobitel. Zato vas lijepo molim da ga isključite prije ulaska.”
Imaju planinare, zbor...
Duhovita poruka koja već neko vrijeme stoji izvješena na crkvi sv. Nikole Tavelića u Kustošiji nedavno je izazvala oduševljenje na društvenim mrežama. Skupila je na Facebooku više od 800 “lajkova”, 35 puta je podijeljena, a puno više komentirana. “Nikad ne reci nikad”, “Zar se dijele brojevi”, samo su neki od komentara koji su osvanuli uz fotografiju koja je objavljena u grupi “Zakaj volim Zagreb”.
Iako su kustošijanskog svećenika zbog poruke mnogi pohvalili, župnik Božidar Tenšek skromno odgovara – i zaboravio sam da je na vratima crkve. No, morao je ispraviti zaključak mnogih – poruku, kaže, nije on postavio.
– Učinio je to kapelan, danas pročelnik tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije Borna Puškarić, koji je ovdje služio prije mene. Poruka mi se svidjela pa sam je odlučio ostaviti. Ljudima na neki način treba dati do znanja da poštuju prostor u koji ulaze, a kad vide ovu poruku, svatko se nasmije – kaže vlč. Božidar Tenšek.
Gotovo svatko tko ulazi u crkvu zamijeti tu zamolbu. Da su napisali bilo što drugo, vjerojatno ne bi imalo tolikog odjeka među vjernicima. A dobro dođe i da se sat vremena odmore od tehnike.
Opuštena, gotovo obiteljska atmosfera zaista se osjeti čim se kroči u hodnike crkve. I kad su prazni, na zidovima se vidi život župljana, koji su svugdje ostavili svoj trag. Ondje je i crveno-bijela markacijska oznaka te strelica koja upućuje na prostore u kojima se okuplja planinarsko društvo koje djeluje u sklopu župe. HPD Stanko Kempny, društvo nazvano po mladiću iz Kustošije koji je preminuo od ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći tramvaja kojim se vozio na povratku s izleta u Žumberak i posjeta zatočenom kardinalu Alojziju Stepincu u Krašiću, djeluje još od 1991. godine, a samo je dio aktivnosti koje se odvijaju u ovoj crkvi. Ima ih petnaestak.
Maskota im labrador Princ
– Stanovnici, njih 13.000, koliko ih živi u Kustošiji, idu ili u crkvu ili su dio vatrogasnog društva. Drugog nema – govori svećenik koji je nedavno proslavio 20 godina rada. Pa su ga u crkvi iznenadili tortom i zabavom iznenađenja.
Među aktivnostima su i instrukcije za učenike koje vode studenti volonteri, a djeca mogu ići i na satove gitare, dok se odrasli brinu za starije i bolesne te pjevaju u zboru. Župa dodjeljuje i stipendije, a imaju i maskotu – župnikovog labradora Princa, za kojim se povela velika potraga kad je jednom odšetao iz crkve.
Duhovito.