Pusti su i mračni. Oko njih je razbacano smeće, zidovi su išarani, a stropovi toliko derutni da izgledaju kao da će se svakoga trenutka urušiti. Još i prokišnjavaju, što dodatno stvara atmosferu koja tjera strah u kosti. Naročito noću. Većina građana radije ih zaobilazi pa prelaze guste prometnice ili željezničke pruge.
– Nelagodno je. Svjetla ne rade, posvuda kapi voda i navečer zna biti jezivo. Pokušavam ne razmišljati negativno i samo „preletim“ pothodnikom. Prolazim tuda svaki dan jer radim u blizini – kazala je 25-godišnja Ines Postružin, koju smo susreli u blizini pothodnika na križanju Selske i Ivanečke ulice.
Jedan je to od najderutnijih u gradu, u kojem je, kažu stanari, bilo nekoliko pokušaja silovanja i krađa. Iako je svjesna da riskira život prelaskom preko pruge, stanarka Milka kaže da ipak više strahuje od pothodnika.
– Vjerujte da me strah čak i danju ući u pothodnik. Moja me djeca stalno kude zbog prelaska preko pruge, ali to je jednostavno jače od mene – istaknula je.
I stanovnici Vrapča negoduju. Pored toga što je pothodnik derutan, tri dizala za osobe s invaliditetom postavljena prije nekoliko godina otpočetka, čini se, samo služe za ukras. Na svaki je potrošeno oko pola milijuna kuna, a nijedan ne radi.
– Ta dizala ne rade od prvoga dana. Inače se uopće ne osjećam sigurno, a prolazim tuda svaki dan jer ne volim prelaziti cestu ako nema pješačkog prijelaza. Grad bi definitivno trebao uložiti u uređenje pothodnika – poručila je 41-godišnja trgovkinja Jasminka Bedenicki.
Ni pomične platforme za osobe s invaliditetom postavljene 2009. u pothodniku Savski gaj ne rade.
– Ništa u ovom pothodniku ne funkcionira. Golem je i jezivo izgleda pa mi nije svejedno. Znam nekad i s prijateljicama to komentirati. I one kažu da ih je strah jer često susreću neke “čudne likove” – kazala je 25-godišnja farmaceutkinja Tamara Tomec.
Iz Grada pak poručuju da sva 24 pothodnika vandali često devastiraju iscrtavanjem grafita, trganjem instalacija i razbijanjem hodnih i zidnih obloga, što pokušavaju sanirati u skladu s financijskim mogućnostima.
– S obzirom na potrebe, iznos od 2,3 milijuna kuna godišnje za popravke pothodnika nije dovoljan – istaknuo je Dinko Bilić, pročelnik Gradskog ureda za izgradnju grada, te poručio da im je, osim obnove, prioritet omogućiti korištenje pothodnika osobama s invaliditetom pa je u planu izgradnja rampe i dizala na pothodniku pokraj raskrižja Ulice SR Njemačke i Avenije Dubrovnik.
>>Poznati i nepoznati uredili pothodnik između Utrina i Zapruđa
Čudi me da je ovom gradu takav problem postaviti par kamera po tim pothodnicima.