Dok trčkaraju, mašu repovima i skaču po poslastice, običan prolaznik nikad ne bi rekao da su psi u udruzi Rina velikom većinom kronično bolesni ili imaju invaliditet. Hrabrica je, primjerice, potpuno slijepa, Tina ima problema s inkontinencijom i zatajenjem bubrega, dok Lina zbog nedostatka važnih vitamina i minerala mora jesti posebnu medicinsku hranu. Zajedničko im je pak to što zbog bolesti ustvari godinama, a u nekim slučajevima od rođenja, čekaju na udomljenje. S još 11 pasa i deset mačaka trenutačno žive u Rininoj kućici u Gornjoj Pušći, a za njih se brinu bračni par Marija i Tihomir Jakopanec, voditelji udruge.
Nije ni zahtjevno ni skupo
Na proljeće će, kaže Marija Jakopanec, u Gornjem Vrapču otvoriti i utočište za životinje koje se teško udomljavaju zbog bolesti ili invaliditeta. Tina, Hrabrica i Lina tako će se zajedno s ostalom ekipom krhkog zdravlja preseliti u novu kuću, gdje će za njih 24 sata dnevno skrbiti obitelj Jakopanec, uz pomoć volontera i veterinara. Zdravi psi, njih troje, ostat će pak u Rininoj kućici.
– Utočište će za početak moći primiti 25 pasa i mačaka, a svi će ostati s nama dok se ne udome – ističe bračni par Jakopanec.
Unatoč tome što silno žele da njuške o kojima se brinu nađu stalni dom, znaju da su velike šanse da će neke od njih u utočištu dočekati i svoje posljednje dane. Pse poput Stelle koja zbog metka u kralježnici ne može koristiti svoje zadnje šape ili Dode koji je rođen nepokretan od pasa na niže Rina udomljava možda jednom ili dvaput godišnje. Velik broj njih također treba lijekove ili dijalize, a neki ne mogu samostalno obavljati nuždu pa im i u tome treba pripomoći.
– Ljudi često zovu jer im je njuška koju su vidjeli slatka, ali poklope čim čuju da pas ima zdravstvenih tegoba – objašnjava Marija Jakopanec. I pritom uvjerava da briga za takve životinje nije ni približno toliko skupa ni dugotrajna koliko se čini.
– Davanje injekcije ili tablete u hranu doslovce je sekunda posla, a i ne košta mnogo. A ako pas, primjerice, ne može hodati, postoje kolica s kojima trčkaraju jednako kao i svi drugi – dodaje njezin suprug Tihomir, koji je također zadužen za svakodnevnu medicinsku njegu četveronožaca u Rini.
I oni zaslužuju obitelj
O napuštenim se psima ovaj bračni par brine još od 2008. godine, a Rininu kućicu otvorili su 2012. Na pitanje zašto su se odlučili posvetiti baš teško udomljivim životinjama daju jednostavan odgovor.
– I oni zaslužuju život u obitelji, nekoga da se za njih bori i dat ćemo sve od sebe da to i dobiju – ističu Jakopanci.
Kuću koja će služiti kao utočište udruga je dobila od obitelji koja želi ostati anonimna, a Rinu financijski podupire već godinama. Veliki su ljubitelji životinja, objašnjava T. Jakopanec, a kuća im ne treba pa su trokatnicu zajedno s okućnicom od 650 kvadrata poklonili udruzi. Kuća se trenutačno uređuje, a do proljeća bi sve bolesne njuške trebale biti u nju preseljene.
radosno