Treći put i bog pomaže – voli tako reći gradonačelnik Milan Bandić. Što se tiče sljemenske žičare, čini se da neće biti treće, već pete sreće. Najavio je tako barem Bandić, žičara će se graditi ili krajem ove ili početkom sljedeće godine.
Redovi sve do tunela
Na trasi dugoj četiri kilometra putnici bi se tako trebali voziti već na Snježnu kraljicu 2018., bude li utrke, a generacije Zagrepčana upravo tada provozat će se u kabinama prvi put. Žičare nema sad već gotovo deset godina pa mnogi najmlađi, iako su nekoć bili glavni putnici za vrh Medvednice, još nisu iskušali čari promatranja Zagreba na takav način.
– Čekali bi u redu s roditeljima, cupkajući s noge na nogu, jedva čekajući da uđu u kabinu. Neki bi znali i odustati u zadnji čas, kad bi im objasnili da će u jednom trenutku visjeti i sa 65 metara, ali većina ih je bila jako hrabra pa bi se vozili i nekoliko puta – sa smiješkom se prisjeća najmanjih svojih putnika nekadašnji radnik na sljemenskoj žičari. Kako kaže, vikendom i zimi red za vožnju bio bi sve do tunela, a iako je žičara izgledala dosta derutno, bila je potpuno sigurna.
Foto: Borna Filić/Pixsell
– Održavali smo mi kabine redovito, ali pred samo otkazivanje motora i njeno zatvaranje 2007. godine bila je stara već 44 godine. A u sve to vrijeme imala je samo jednu nezgodu, i to početkom sedamdesetih – prisjeća se radnik tog olujnog dana kad je žičara jednostavno stala, a dvadesetak ljudi ostalo visjeti u zraku. Bez vode i hrane čekali su 24 sata, dok do njih nisu uspjeli doći vatrogasci i spasioci.
Novo gradsko čvorište
– Bio je to dobar sistem. Na dnu svake kabine postojalo je uže s pomoću kojeg se čitava kabina po potrebi mogla spustiti na tlo – kaže naš sugovornik, čiji su se bivši kolege sa žičare, baš kao i on, već predbilježili za ponovni rad na istom mjestu, čim se žičara završi. Bio je to kao svakodnevni odlazak na izlet, a ne na posao, opisuju bivši tamošnji radnici, koji su nakon prestanka rada na Sljemenu raspoređeni na poslove unutar ZET-a.
Održavali smo mi kabine redovito, ali pred samo otkazivanje motora i njeno zatvaranje 2007. godine bila je stara već 44 godine. A u sve to vrijeme imala je samo jednu nezgodu, i to početkom sedamdesetih
– To vam je možda jedino naše prijevozno sredstvo u kojem nije bilo švercanja. Povratna karta koštala je 17 kuna, ali ako baš netko ne bi imao, pustili bismo ga i besplatno – kažu radnici. Švercanja neće sigurno biti ni na novosagrađenoj, modernoj konstrukciji, koja bi, između ostalog, trebala imati i novu početnu stanicu, smještenu na području Gračana-Dolja. Između osam i deset putnika vozit će se u svakoj kabini nove sljemenske žičare, a do vrha Medvednice Zagrepčanima će u kabinama biti dozvoljen i prijevoz bicikala.
Zona nove donje stanice trebala bi postati “novo gradsko čvorište sjevernog dijela grada”, s obnovljenim okretištem tramvaja, autobusnim terminalom, podzemnom garažom, infopunktovima te pješačkim mostom iznad Gračanske ceste, koji bi spajao stanicu žičare s javnim prijevozom. Posadit će se tu i voćnjaci i urediti zelene površine kako bi putnici svoj prijevoz čekali u što ugodnijem okruženju.
Odlično.