Ne možete ući, ne radimo, imamo servis – po tko zna koji put tog dana ponovio je djelatnik sljemenske žičare dok je stajao kraj podizne rampe podzemne garaže objekta. Ondje je bila gospođa koja je u Gračansko Dolje došla taksijem ne bi li se potom provozala gondolama, a i proteklih je dana, kaže nam zetovac iz žičare, svako malo morao s ulaza odvraćati izletnike koji su njima željeli na vrh Medvednice.
A žičara, dakle, tri tjedna ne prima putnike jer do 27. listopada traje redoviti godišnji servis na objektu te za to vrijeme ekipa električara i strojara mora proći svaki djelić pogona. I provjeriti doslovce sve, napominju. Pregledati trebaju baš svaki vijak kako bi se uvjerili da nije prelabavo zategnut jer bi to moglo dovesti do ozbiljnog kvara, pa čak i kobne situacije. Provjerava se i po potrebi mijenja i svaki kolotur i sigurnosni ventil, podmazuje remenje, a kontroliraju i žicu na trasi koja vodi od donje postaje do vrha Medvednice na 1030 metara nadmorske visine.
Dečki koji se penju na stupove duž trase žičare, koji su visoki od sedam do 43 metra, također osiguravaju da je sve podmazano i na mjestu, da nema oštećenja te da svi senzori rade ispravno. U međupostaji Brestovac, gdje se nalazi glavni pogon, podmazuju se i po potrebi servisiraju kočnice, motor i sva ostala oprema.
– Govorimo o onome što pokreće samu žičaru, elektromotori, zglobno vratilo, obično vratilo, reduktor... Moramo sve podmazati, a ulje u reduktoru filtrirati. Ako ima nekih nečistoća, to se ukloni. Treba provjeriti sve elemente da nema nekih pukotina ili pojava hrđe i to moramo sanirati – objašnjava Antonio Geci, zamjenik glavnog voditelja sljemenske žičare.
Posla, kažu, ima za sva tri tjedna, a staju samo za gablec. Radi se u dvije smjene, od sedam do 21 sat, s otprilike osam radnika po šihti, a radne su im i subote i nedjelje. Dio ekipe vrijeme provodi na donjoj postaji, dio se penje na stupove, a ostatak je stacioniran na međupostaji. Svaki radnik dobiva svoj popis zadataka tijekom trotjednog razdoblja, a to uključuje i čišćenje i usisavanje ispod podizne platforme za kabine, kalibriranje senzora i elektronike, kao i detaljnu provjeru svih gondola kako bi bile sigurne za putnike.
– Na cijelom postrojenju radimo šaraf po šaraf, a ako primijetimo da je neki prelabav, onda ga zategnemo i posebno označimo kako bi se potom periodički moglo provjeravati je li i dalje sve u redu. Samo jedan labavi vijak može napraviti velike i opasne probleme – objašnjava nam strojar kojeg smo zatekli kako radi na podiznoj platformi. Važan dio servisa, nadovezuje se Geci, jest i provjera kočnica žičare.
– To radimo tako da 42 kabine opteretimo maksimalno dopuštenim teretom, što je 750 kilograma po svakoj. Žičara zatim vozi maksimalnom mogućnom brzinom i onda se radi test kočenja. U tom je trenutku jedna strana žice na trasi potpuno opterećena, a druga nije. I onda provjeravamo vrijednosti kako bismo se uvjerili da sve štima – govori.
Najveći dio radova, dodaje, obavlja se u prva dva tjedna, a u trećem se provode ispitivanja nadležnog inspekcijskog tijela. – Njih ovlašćuje ministar prometa, a obavljaju stručno-tehnički pregled na temelju kojeg kasnije dobivamo dozvolu za rad – kaže Geci.
Osim godišnjeg servisa, koji je na repertoaru uglavnom u rujnu ili listopadu, žičara prolazi i dvodnevni mjesečni. Za to vrijeme detaljno se provjerava gotovo 11 kilometara dugačka žica te obavljaju drugi manji pregledi.
– Mjesečni servis nam je pravilnikom i zakonom dana obveza. Tijekom ta dva dana moramo pregledati cijelo uže brzinom od 0,3 metara po sekundi, a za to nam treba više od sedam sati. Moramo pregledati i sve postaje te aktivirati sigurnosne elemente kako bismo znali da će sustav ispravno reagirati ako se što dogodi. Jedan dan gledamo uže, a dan i pol obavljamo sve radove po postaji – objašnjava Geci.
Kamera za kontrolu užeta
Ekipe usto provjeravaju nužni alternativni pogon koji mogu koristiti za spuštanje putnika na zemlju u slučaju da motor zakaže. A u planu je, ističe Geci, u budućnosti smanjiti trajanje mjesečnog servisa. – Namjeravamo napraviti kameru za vizualnu kontrolu užeta pa servis smanjiti na jedan dan. Ali to ovisi o upravi ZET-a – napominje.
Uz godišnje i mjesečne preglede, dečki na žičari obavljaju i kratku kontrolu svakog dana prije nego što puste prvog putnika. A otkako je vožnja besplatna, pohvalili su se nedavno iz Grada, broj putnika povećao se dva i pol puta. Od početka svibnja do kraja kolovoza izdano je više od 155.000 karata, a u istom razdoblju lani 63.156.
Senf i društvo su najsretniji kada žičara stoji, jer ih progoni duh bandića.