Sa županom Zagrebačke županije Stjepanom Kožićem razgovarali smo o gospodarskom stanju i problemima zagrebačkog prstena.
::Koliko su Vladine porezne izmjene utjecale na proračun Županije?
Analizirali smo siječanj, koji nije pravi pokazatelj, no čini se da će pad biti manji od 11,5 milijuna kuna, što smo planirali. Ne usuđujem se još govoriti da je tako. Proračun je 305 milijuna kuna i manji je za 1,8 posto nego u 2014. Drugi problem je što država ne doznačuje sredstva za jedan dio zakonskih obveza koje bi morala financirati kroz decentralizirana sredstva. Primjerice, plaće zaposlenika na izdavanju građevinskih i lokacijskih dozvola preuzete 2008. od ureda državnih uprava, a koje su 3,7 milijuna kuna.
Ta sredstva nismo dobili ni za prošlu godinu, a vjerojatno nećemo ni ovu. Treba napomenuti da su decentralizirana sredstva za zdravstvo, školstvo i socijalnu skrb smanjena za dvadesetak posto. S Ministarstvom obrazovanja gotovo više nema ugovora za kapitalna ulaganja već se, i kad oni postoje, veći teret stavlja na gradove i općine.
::Kakvi su gradski proračuni, je li i kod njih stanje gore?
Jest, to će biti značajni problem. Očekuju pomoć od županije, što ćemo činiti, ali u okviru mogućih sredstava. No ako su uzeli i nama, onda je manje sredstava na raspolaganju.
Ministarstvo zaštite okoliša vam je aktualiziralo problem zbrinjavanja otpada, možda i zaustavilo sve?
Odluka Županijske skupštine temeljem izrađenih studija je da idemo na Centar za gospodarenje otpadom i mehaničko-biološku obradu otpada. Sukladno tome smo radili studije i istraživanja, usporedili troškove sa spalionicom. MBO je 50 posto jeftiniji, a sve je sukladno normama EU. Osnovali smo tvrtku Gospodarenje otpadom, te smo s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost potpisali sporazum temeljem kojeg smo napravili ugovor o financiranju pripremnih projekata kako bismo koristili sredstva kohezijskog fonda.
Temeljem dogovora s Fondom i Ministarstvom raspisali smo natječaj za studiju izvodivosti, gdje je definirano da radimo Županijski centar. Sukladno tome i Županija i Ivanić-Grad donijeli su prostorne planove s ucrtanim županijskim centrom u Tarnom. Potpisali smo sporazume sa svim općinama i gradovima. Mislili smo da smo stvorili sve preduvjete za operativu i da sve možemo stići do roka, do kraja 2018. No, došao nam je zahtjev od Fonda da projektni zadatak promijenimo, napravimo analize u odnosu na dijelove Sisačko-moslavačke županije (Petrinja, Lekenik, Sisak, Dvor na Uni,...) pa i to da se uključi Čazma iz Bjelovarsko-bilogorske županije. To je sasvim nešto drugo od naših planova i priprema. Naš prostorni plan kaže da je to županijski centar i sve drugo tražilo bi nove izmjene, analize i istraživanja.
::Što to znači u praksi?
Da nas vraća natrag. Možda nova istraživanja mogu pokazati da taj novi centar za gospodarenje otpadom ne može biti u Zagrebačkoj županiji i da Tarno nije povoljno, već neka druga lokacija. Pokušavamo se dogovoriti s Fondom i Ministarstvom, a oni koji nisu radili na zbrinjavanju otpada morat će naći druga rješenja.
::Koliko vrijedi investicija?
Teško je sada reći, oko 50 milijuna eura. Za to bismo mogli dobiti do 85 posto sredstava EU fondova.
::Županija se često hvali dobivenim sredstvima iz EU fondova. Kako ste zadovoljni i čime ćete u budućnosti aplicirati?
Podaci kažu da su realizirani i ugovoreni projekti i vraćena sredstva 391 milijun kuna, a povrat je 183 milijuna kuna. To su uglavnom projekti prekogranične suradnje iz IPA programa. Naš indeks razvijenosti je 124 posto i nismo taj program mogli koristiti kao manje razvijene županije. Sad kad smo članica EU siguran sam da ćemo povući značajnija sredstva. Tu je projekt Centra za gospodarenje otpadom. No puno značajniji i više razrađen, koji bismo ubrzo mogli realizirati, je vodoopskrba i odvodnja istočnog dijela županije. Projekt koji bi se radio kroz dvije etape, vrijednosti 100 milijuna eura. Očekuje se povrat od 69 posto. Ostalih 30 posto bi moralo biti 10 posto od države, 10 posto od Hrvatskih voda i 10 posto od općina, gradova i županije. To je značajan projekt. Treći je integrirani javni prijevoz koji radimo sa Zagrebom i Krapinsko-zagorskom županijom. Ne usudim se reći koliko vrijedi taj projekt.
::Koliko će domaćinstava dobiti vodovod i kanalizaciju kroz spomenuti projekt?
To je prostor sa 105 tisuća stanovnika, četiri grada i deset općina. Trećina županije. Bitno je što su to male i slabije općine koje bez ovog modela nikad ne bi mogle same financirati izgradnju vodovodne mreže.
::O kojim je gradovima riječ?
Sveti Ivan Zelina, Dugo Selo, Ivanić Grad i Vrbovec.
Da samo račune !