Godinama je imao želju doći u Zagreb. Vidio je, naime, u jednom japanskom arhitektonskom časopisu članak o vrtićima u Hrvatskoj, odmah su mu privukli pažnju te ih je odlučio proučiti i uživo. Taku Hibinu najpoznatiji je japanski arhitekt specijaliziran isključivo za izgradnju vrtića, a njegova ih je tvrtka do sada napravila više od 350.
– Stil gradnje vrtića u Hrvatskoj je lijep i ugodan, ali jednostavan, slično kao i u Japanu – objašnjava 43-godišnji arhitekt koji je ovog vikenda razgledao četiri zagrebačka dječja vrtića – Kajzericu, Vrbane, Šegrt Hlapić i Medo Brundo.
Djecu se previše štiti
Vrtići Takua Hibinua u Japanu su pravi hit budući da su sve samo ne obični. Posebno je poznat po vrtićkoj zgradi unutar koje se za vrijeme pljuska stvara lokva, tako da se djeca imaju prilike igrati u njoj, a zimi se smrzava i služi kao klizalište.
– U radu se vodimo idejom da želimo djeci omogućiti što bolje odrastanje, trudimo se izgraditi vrtić u kakvom bi mališani željeli provesti vrijeme, stoga redovito, osim arhitektonskih inovacija, proučavamo i dječju psihologiju – rekao je Taku Hibinu te napomenuo kako je arhitekt zapravo i umjetnik koji mora naći balans između lijepog i funkcionalnog.
Svoju je tvrtku, koja trenutačno ima 35 zaposlenih naslijedio od oca, a s obzirom na to da vrtiće kontinuirano rade već 45 godina, stekli su velik ugled u Japanu, ali i svijetu.
– Kad je moj otac počeo s poslom, gradilo se jako puno vrtića s obzirom na to da je druga polovica 20. stoljeća u Japanu bila u znaku ekonomskog rasta – objasnio je poznati arhitekt te dodao kako se vrtići i dalje grade, a u Japanu uvijek ima posla i s obnavljanjem te osnaživanjem zgrada zbog čestih potresa. Kako kaže, prednost Japana je što je većina vrtića u privatnom vlasništvu, a arhitekti u tom slučaju imaju puno više slobode. Prilikom rada trudi se redovito uvoditi inovacije, ali i ostati originalan.
– Pojavio se jedan svjetski trend u gradnji vrtića s kojim se, osobno, ne slažem. Smatram da se djecu pretjerano štiti od svega. Od ogrebotina, padova, vode, prirode, pa čak i igre. Naravno da djeca trebaju biti sigurna, ali moraju se i naučiti živjeti u stvarnom svijetu – rekao je japanski arhitekt.
Lijep i jednostavan grad
Što se tiče razlike između hrvatskih i japanskih vrtića, Taku Hibinu istaknuo je kako su oni japanski ipak inovativniji, a i standardi u gradnji su puno drukčiji. Naime, arhitekte ovdje koči velik broj propisa, ali su i zagrebački vrtići puno veći i viši, dok su oni japanski skučeniji.
– U Europi su vrtići i dalje veoma "dječji", s puno šarenila i igračaka. U Japanu se, s druge strane, sve više djecu u vrtićima navikava na školu te se oni rade na zreliji način – rekao je Taku Hibinu koji redovito posjećuje brojne europske zemlje kako bi razgledavao vrtiće. Onaj na Kajzerici posebno mu se svidio jer je, kako kaže, dosta blizak japanskoj gradnji te je izvan standarda i okvira. Upravo je zato detaljno proučio taj vrtić tijekom obilaska s arhitektima koji su radili na njemu.
– Čuli smo za rad Takua Hibinua tako da nam je iznimno drago što imamo prilike izmijeniti iskustva s nekime tko je napravio stotine vrtića. To je u Hrvatskoj nemoguće s obzirom na veličinu i broj stanovnika – rekli su Vedran Pedišić i Erick Velasco Ferrera, arhitekti vrtića na Kajzerici. Taku Hibinu u Zagrebu je proveo tri dana, a iako specijaliziran za gradnju vrtića, ipak je iskoristio priliku da prouči i arhitekturu samoga grada.
– Jako mi se sviđa Zagreb, lijep je , ali i dalje veoma jednostavan. Naime, mislim da Zagrepčani nisu ni svjesni koliko su sretni što još uvijek mogu doživjeti mrak u svojem gradu. Veliki japanski gradovi su toliko osvijetljeni i po danu i po noći da se više ne može uočiti razlika – zaključio je arhitekt.*
