U bolnicu "na kraju grada", kako kolokvijalno zovu Specijalnu bolnicu za kronične bolesti dječje dobi u Gornjoj Bistri, desetak volontera prvi put stiglo je prije Nove godine 1998.
Došli su tamo sasvim slučajno. I nisu bili spremni za surovu sliku koja ih je tamo zatekla. Kada su ušli kroz glavna ulazna vrata, niti jedno dijete nije im prišlo. Neobično je to bilo ovoj grupici volontera. U kojoj god dječjoj ustanovi su dotad bili, djeca su uvijek, kažu, skakala oko njih.
Svatko ima svoju priču
–Tog trena znao sam da je bolnica u Gornjoj Bistri sasvim drugačija od ostalih - priča don Ermanno D'Onofrio, talijanski svećenik, jedan od volontera, te dodaje da im je prvotna namjera bila doći animirati djecu u Caritasovu kuću za zbrinjavanje djece s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem "Blaženi Alojzije Stepinac" u Brezovici. No, nitko im nije rekao da su djeca otišla na praznike i da je kuća prazna. Tako su, na preporuku sestara karmelićanki iz samostana u Jukićevoj u Zagrebu, otišli u Gornju Bistru. A kad su vidjeli njihove bolesnike, znao je, kaže don Ermanno, da ih je Bog poslao s razlogom. U početku su tamo pomagali u raznim popravcima i fizičkom radu, no vrlo brzo don Ermanno je shvatio da je toj djeci potrebnija ljubav i ljudska prisutnost od materijalne pomoći. Uskoro se tamo vratio s još talijanskih volontera, a ovog ljeta u posjetu su već petnaestu godinu zaredom. Toliko dugo organiziraju i volonterski kamp, u sklopu kojeg se s djecom druže, igraju na 78.000 četvornih metara vrta, vode ih u šetnju, stimuliraju njihovu pozornost, organiziraju mise... S onim nepokretnima vrijeme provode u njihovim sobama. Novost ove godine je i montažni bazen, u kojima se volonteri kupaju s bolesnicima.
–Jednostavno im pomažemo da budu djeca, jer oni to i jesu - kaže jedna od hrvatskih volontera Iva Topić, studentica Medicinskog fakulteta. Ujedno je i koordinatorica hrvatske podružnice udruge "Il giardino delle rose blu" (Vrt plavih ruža), koju je u međuvremenu osnovao don Ermanno. Ove godine u kampu je tako 13 hrvatskih i 90 talijanskih volontera. No u sve ove godine kroz bolnicu u Gornjoj Bistri prošlo ih je 8500. Zaljubili su se u tu djecu koja boluju od izuzetno rijetkih dijagnoza. Većina ih je bolesna od rođenja i svako ima svoju priču. No ne mogu je ispričati. Tek osoblje bolnice zna pojedine detalje. "Zaboravljeni" - tako će ih opisati oni koji s njima svakodnevno rade.
Nova zgrada uskoro
Za blagdane kući odlazi njih tek nekoliko od 110. Ostalima su medicinske sestre, doktori, ali i volonteri - majke i očevi.
–Svaki volonter nađe svog miljenika, iako su svi posebni - kaže Mery Troni iz Brescije.
Uz ovaj ljetni kamp, u dvorištu baroknog dvorca Oršić u kojem se nalazi bolnica, organiziraju i stalni kamp. Mnogi se vraćaju već godinama, rekorder je gospodin koji je tamo bio 67 puta. A neki su plavu ružu i trajno zabilježili na tijelu - tetovažom. Uskoro bi se za volontere trebala urediti i ruševna gospodarska zgrada.
- Dobili smo odobrenje od Ministarstva kulture da se zgrada uredi sukladno nacrtima iz 19. stoljeća - kazao je ravnatelj bolnice Renato Mittermayer.
Volonterima - kapa do poda!!