Danas, u vrijeme brze mode, kada se u većini slučajeva više isplati kupiti novi komad garderobe nego ga popravljati, u vrijeme kada su male butike u kojima je nekada kupovao cijeli Zagreb pokosili trgovački lanci, postoji jedan zanat koji se izumiranja ne mora bojati. Postolari, obućari, šusteri ili kako vam drago i danas su traženi majstori koji svoj zanat popravka, ali i izrade obuće već stoljećima prenose s koljena na koljeno, a popravak peta i đonova, čišćenje i bojenje te krpanje unutarnjih dijelova obuće među najčešćim su zahvatima zbog kojih imaju pune ruke posla.
Nedostaje mlade snage
Već četiri desetljeća zanat njeguje i obitelj Lepen čiji se obrt Lepen design na istoj lokaciji, na Cvjetnom trgu 1, nalazi od 1985. kada ga je, sa suprugom Višnjom, pokrenuo Antun Lepen, a danas je umijeće popravljanja i izrade obuće prenio i na kćer Zrinku te sina Hrvoja. Osim popravcima, govori nam Hrvoje, bave se ondje i čišćenjem, bojenjem i zaštitom obuće, ali i kožne galanterije poput novčanika, remenja i torbi. U prostoru na Cvjetnom, međutim, obavlja se tek primopredaja, dok se popravak vrši u njihovu pogonu većem od 250 kvadrata na Črnomercu. "Ako imate nešto što vam nitko nije uspio popraviti, donesite to k nama!" njihov je moto jer vješti su i u, primjerice, preobrazbi gležnjača u sandale ili pak torbe, a nerijetko se susreću i s pomalo neobičnim zahtjevima.
VEZANI ČLANCI:
– Došla nam je jedna gospođa kojoj je suprug tijekom svađe torbicu marke Louis Vuitton raskomadao nožem i tražila nas je da od tih komadića izradimo novčanik, što smo i napravili – prisjeća se Hrvoje Lepen. Najpoznatiji su, dodaje, po restauraciji obuće, odnosno donesete li im stare tenisice u poluraspadnutom stanju, nakon njihova tretmana imat će potpuno novo ruho. Po primitku obuće najprije se, objašnjava Hrvoje, radi procjena svega što treba popraviti, zatim se čiste, šivaju te se popravlja đon, a zbog velikog obujma posla proces je to koji traje i do dva tjedna.
Promjenu natpetica ondje ćete platiti 20 do 25 eura, promjena potpetica stoji 50 do 60 eura, a isto toliko stoji i lijepljenje đonova po cijeloj dužini. Lijepljenje ili šivanje podstave naplaćuju 20 eura, šivanje gornjišta stoji dva eura po centimetru, a zamjena patentnih zatvarača dužine do 20 centimetara 40. Posla je, kažu, i previše, no najveći problem s kojim se sve češće susreću jest nedostatak radne snage.
– Mlade struka ne zanima pa se za nju više ni ne školuju. Još 2001. u Zagrebu je bilo više od 500 postolara, a danas nas je deset puta manje – ističe naš sugovornik. U vrijeme kada je Ilica bila jedna od najpopularnijih trgovačkih zona, svoj je obrt ondje otvorio i jedan od danas najpopularnijih zagrebačkih postolara; Valentin Tkalčec Valek. U početku se bavio isključivo izradom ženskih cipela, no njegova kći Mirjana, nakon što je preuzela posao, kako bi opstala, morala se, kaže, modernizirati i unijeti neke promjene.
– Znala sam da nećemo imati šanse protiv velikih trgovačkih lanaca čije su se trgovine nakon rata masovno počele otvarati. U to sam vrijeme postala i majka, a moja su djeca imala određenih motoričkih problema i prošla sam cijeli grad kako bih pronašla za njih odgovarajuće cipele, no nisam uspjela pa sam ih sama izradila – govori Mirjana. Već se više od dva desetljeća bavi isključivo izradom dječjih cipela. Kako bi se probila na tržištu, dodaje, trebalo je više od desetljeća, a danas u Ilici 47, uz trgovinu, ima i pravu malu tvornicu.
VEZANI ČLANCI:
Ide do broja 48
Prodajom je, kaže, zadovoljna jer podugačka je lista njezinih stalnih kupaca, a osim običnih cipelica, bave se i izradom onih za specifična stopala kakva, primjerice, imaju djeca koja gaze prema van ili unutra, imaju jače izražen rist ili usko stopalo. Kod njih možete naručiti i ortopedske cipele. Prvi koraci su, dodaje Mirjana, najvažniji pa su najprije bili fokusirani na male brojeve, no kako su djeca rasla, počeli su i s proizvodnjom većih kalupa pa danas prodaju veličine od 12 do 48. Boje, materijale i ukrase mališani mogu odabrati sami, a da bi svaki od njih dobio cipelu koja odgovara njegovim potrebama, brine se majstor Mile. Najprije se, kaže, obavljaju mjerenja, a zatim se u radionici materijal oblikuje prema kalupima.
Za izradu gornjišta buduće cipelice brinu se pak herihterice Ivana, Snježana, Renata i Edita, koje na velikim mašinama od sitnih komadića izrađuju oblike. Nakon njihovih, obuća prelazi u ruke Ivanke, Borisa, Mladena i Miljenka koji, u posljednjoj fazi, izrađuju donjište. Materijale većinom nabavljaju iz Italije, a za izradu jednog para potreban je čak jedan cijeli dan. Mališani ondje mogu pronaći papuče i cipelice za malo svečanije prilike, one do broja 26 stoje 55 eura, par novih tenisica platit ćete 65 eura, a gležnjača deset eura više.
