Prvi vrganji već su se početkom rujna pojavili na tržnicama, ali, malo legalno malo ilegalno, najviše su profitirali crvići, jer za kralja gljiva malo je tko mogao izdvojiti 100 kunića za kilogram. U Zaprešiću su se pojavili i pravi gljivari hobisti sa svojim košaricama, pa smo na zasluženoj pivici nakon šume zatekli i Štefa Kerčeca s njegovim gljivarskim društvom.
– Zadovoljni smo današnjom berbom, jer, kako je godina sušna i hirovita nismo očekivali vrganje, turčine, pa čak i blagvu, jer nema niti njihovih uobičajenih vjesnika – muhara. Gljivari komentiraju da gljiva ima u hladovitim i vlažnim šumama, a na uobičajenim osunčanim staništima poput Sljemena, još se nisu pojavile, kao niti na višim terenima, kaže gospon Kečec inače vješt u spravljanju i konzerviranju gljiva.
Pala je i priča o pirjanim gljivama, ražnju, varivu, umaku uz pečenku, rižotu, krem juhama, ali i o gljivama koje su jestive samo jedan put.
ha, još jedna ekipa "terminatora" i gljivojedaca u akciji koju još i promovira novinar rajko polić. koliko se sjećam, ovaj novinar je već dugo u gljivarskom svijetu pa mi je malo čudno da svoje zaprešičke prijatelje nije upozorio na zakonom zaštićene gljive, od kojih je jedna spomenuta ovdje (a vidi se i u košari), blagva iliti amanita caesarea. stotine ljubitelja gljiva udruženi su u gljivarska društva, a ista u hrvatski savez gljivara, da bi prvo sebe ,a onda i ostale građane educirali kako se ponašati u prirodi i čuvati zaštićene vrste gljiva. pravilnik o zaštiti gljiva lijepo govori tko,koliko i koje vrste gljiva smije ubirati. pravi ljubitelji prirode i gljivarskog svijeta koji ne uživaju samo u tamanjenju desetina kilograma vrganja, bili bi sretni kad bi se novinari malo educirali i o ovoj temi, prave informacije potražili u gljivarskim društvima i hrvatskom mikološko-gljivarskom savezu, pa nakon toga napisali poneki članak na temu gljiva. ovako, potičete i odobravate kršenje zakona raznoraznih individua koji u hordama pustoše šume.