U Jastrebarskom su četiri kandidata za gradonačelnika, a u Svetoj Nedjelji ih je osam. U Ivanić-Gradu ih je opet četiri, a u Dugom Selu šest. U Velikog Gorici sedam kandidata, u Vrbovcu pet i u Zaprešiću šest. U sedam gradova u Zagrebačkoj županiji je, dakle, ukupno 41 kandidat. I ni jedna kandidatkinja.
Prosjek “kvare” (ali tek malo) Samobor, gdje su četiri kandidata i jedna kandidatkinja, te Zelina, u kojoj je pet kandidata i jedna kandidatkinja. Sveukupno je to 50 kandidata i tek dvije kandidatkinje.
Mostova Irena Franceković iz Samobora i SDP-ova Vesna Bičak-Dananić iz Zeline dvije su kandidatkinje koje su spriječile da muškarci zauzmu 100 posto popisa. Možda bi se i to trebao smatrati uspjehom, jer sad u Zagrebačkoj županiji nema ni jedne gradonačelnice. Ili bismo trebali biti zadovoljni što je sada omjer među kandidatima “velikih“ četiri posto za žene u odnosu na 96 posto.
Poprilično manje od 40 posto, koje od 2008. godine propisuje Zakon o ravnopravnosti. Jasno, on se odnosi na liste za gradska vijeća i županijske skupštine, a ne za gradonačelničke pozicije. No možda situacija u Zagrebačkoj županiji slikovito pokazuje kako bi bilo i na drugim listama kada zakon ne bi barem njih regulirao. Stranke su tek malo pokušale ispraviti situaciju s mjestima kandidatkinjama za mjesto zamjenica gradonačelnika kojih ipak ima znatno više, pa su tako u, primjerice, Ivanić-Gradu gotovo svi kandidati kao svoje desne ruke naveli žene.
Često se može čuti komentar kako su kvote zapravo nepravedne jer bi na listu trebao doći onaj tko to zasluži i tko to želi bez obzira na kvote. No, zar je zbilja moguće da od 52 kandidata samo dvije žene zaslužuju i žele uopće ući u utrku. Ta je brojka toliko smiješna i toliko strašno zvuči da se o njoj ne može zapravo ni raspravljati. Dovoljno je nekoliko puta ponoviti – od 52 kandidata, tek dvije žene. Ni jedna druga ne želi, ne može ili nije dobila priliku?
Zato što su zle!