Kako se god okrene, Sanader je jučer pobjegao. Je li iskoristio priliku koju mu je netko pružio dojavom da se za obilježavanje Dana borbe protiv korupcije sprema njegova glava na pladnju? Ili je stvarno otišao na prije dogovoreni put i ne sluteći što mu se sprema pa je čak od saborskih službi dan prije mirno zatražio da mu predaju dokumente povjerenstva za Inu kako bi pripremio svoju obranu jer će se, kako je poručio, odazvati pozivu i vratiti?
A možda je namjerno napravio metež izvevši sve kao u scenariju niskobudžetnog američkog krimića: dva automobila do granice pa onda dalje do Londona, Beča, odakle produžava za New York ili u Južnu Ameriku, Gotovininim stopama, dok mu policija gleda u leđa?
Priča je to koja će se otpetljavati iz sata u sat, no ono što je sigurno jest da je Sanaderov bijeg bio dovoljan da izazove kaos u državi, da zarate predsjednik države i ministar policije i gotovo se potuku saborski zastupnici, da premijerka satima nema što reći jer se kao bavi važnijim poslovima i da u isto vrijeme nijedna institucija ne daje suvislu i cjelovitu informaciju javnosti puštajući da se poluinformacije umnožavaju. Još se jednom dokazalo da vladajući ne znaju komunicirati u kriznim situacijama i da su uvijek zatečeni podmetanjima iz vlastitih redova.
Sanader je samo učinio ono što su prije njega učinili Ognjen Šimić i Branimir Glavaš, koji su, također zahvaljujući prijateljima na važnim mjestima, znali što im se sprema. Prvo je zamaglio, a potom odmaglio.
Kolumna \"otkrivanja tople vode\".