Prije dolaska na vlast Kukuriku koalicija deklarirala je kao jedan od glavnih ciljeva povećanje zaposlenosti. Iskreno su, također, rekli da će nam možda prvo biti gore nego što će nam biti bolje jer su bili svjesni da će morati napraviti bolne rezove kako bismo dobili zdravu osnovu gospodarskog rasta. Jasno je i da je neke tvrtke, poput Dalmacijavina ili Vjesnika, davno trebalo poslati u stečaj, a ne umjetno ih održavati isisavanjem golemih količina novca iz džepova poreznih obveznika.
Na prvi pogled država je i u slučaju Dalmacijavina i Vjesnika dosad odradila sve kako treba. Odlučila je prekinuti bacanje proračunskog novca i javno reći da to tako ne može dalje. Sve fer i pošteno. Međutim, i u slučaju Dalmacijavina i u slučaju Vjesnika prije otvaranja stečaja pojavili su se pomalo egzotični investitori koji su državi ponudili rješenja koja su zvučala nestvarno dobro. Salamon Berkowitz, američki Židov živopisna izgleda, trebao je dobiti Dalmacijavino za jednu kunu te osigurati značajan kapital za razvoj. Međutim, vlasnik Traubisode nije nešto naročito mirisao sindikalcima Dalmacijavina koji su počeli rogoboriti protiv njegova dolaska te je AUDIO (institucija zadužena za upravljanje državnom imovinom) iznenada tražio od Berkowitza da gotovo trenutno isporuči zamašno bankovno jamstvo teško 120 milijuna kuna. Berkowitz ga navodno nije stigao dobaviti jer je morao putovati na pokop majke. Uzalud je Berkowitz kasnije tražio da ga Čačić pogleda u oči i objasni zbog čega je potjeran iz Dalmacijavina. Iz nekog razloga već je bio toliko medijski diskreditiran da je svima bilo jasno kako jednostavno više nema šanse.
Vjesnik je još čudniji slučaj. Za tu tvrtku, koja je ostala praktično bez ikakve imovine, iz nekog se razloga zainteresirao Nicholas de Frankopan, jedan od direktora fonda OAK Investment Ltd. I prije nego što je čovjek javno rekao što hoće s Vjesnikom, krenula je neviđena javna diskreditacija također pogonjena sindikalnim buntom protiv mogućeg novog malo čudnog i tobože jako sumnjivog stranog vlasnika. U roku od samo jednog dana svi u Hrvatskoj znali su da se radi o lažnom grofu Frankopanu čija obitelj u Hrvatskoj i inozemstvu navodno ima debele repove sumnjivih poslova. Nakon što je odvažne sindikalce podržao veći dio jakih medijskih kuća te uz razumijevanje Vlade potjerani su Danko Končar iz brodogradnje, Berkowitz iz proizvodnje alkoholnih pića, čini se sasvim izglednim da će potjeran biti i Frankopan iz nakladništva. Kako drukčije objasniti čudno ponašanje direktora Narodnih novina koji moguću prodaju Vjesnika Frankopanu – što je jedina šansa za opstanak kompanije i zadržavanje radnih mjesta – rasteže čudno definiranim javnim natječajem na koji se nitko, osim njega, nije ni javio. U tijeku pregovora o nacrtu ugovora, šef Narodnih novina hitno traži jamstvo na dva milijuna viši iznos od onoga koji se traži u natječaju!?
Iz nekih neshvatljivih razloga u Hrvatskoj je, dakle, bolje otići u stečaj nego dobiti “sumnjivog” stranog vlasnika. Ma bravo. To je neki novi model gospodarskog oporavka u kojem će svi biti gubitnici.
