Vjerujem da nisam jedini koji se ovih dana sjetio prezrene, odbačene i
zgažene “moralno-političke podobnosti”. U socijalizmu nije bilo
važnijeg posla za koji se nije tražila takva podobnost. U mnogim se
natječajima izrijekom spominjala, a kad nije, podrazumijevala se.
Smišljena je zbog toga da bi se u izbornom postupku legalno mogli
eliminirati kandidati koji, uz stručne sposobnosti, nemaju i poželjne
karakterne osobine i moralne vrijednosti (čestitost, istinoljubivost,
pristojnost, nekonfliktnost, čovjekoljublje...) i koji nisu pravilno
“politički opredijeljeni”.
U praksi je institucija moralno-političke podobnosti vrlo brzo ostala
bez svog prvog dijela, morala, i svedena je isključivo na političku
podobnost. S tim što je i sama politička podobnost vrlo brzo
okljaštrena na jedno jedino značenje, a to je poslušnost komunističkoj
partiji. Podoban za neko osjetljivo radno mjesto (a to nisu bila samo
tzv. rukovodeća, nego i mnoga druga) bio je kandidat za kojeg je
Partija rekla da je podoban, pa makar ne imao nikakve stručne
sposobnosti, što se često i događalo. Ukratko, “moralno-politička
podobnost” s pravom je ostala jednim od najomraženijih simbola
propalog poretka.
S poretkom je propala i njegova “podobnost”, ako ne računamo
povremene ispade protiv bilo kakvog razgovora o bilo kakvoj
podobnosti (osobinama) pristupnika za bilo koje, pa i najvažnije radno
mjesto ili položaj. Ne prema podobnosti, nego prema sposobnosti, geslo
je u koje će vam se danas bez ikakva razmišljanja zakleti svaki Hrvat
koji gleda TV-dnevnik.
I što imamo? Imamo kleptomane u bankama, vojne zapovjednike koji se
tuku po kafićima, direktore velikih državnih poduzeća koji vjeruju da
Saj Baba ni iz čega stvara prstenje, urednike novina i mrežnih portala
koji prijete sutkinjama, voditelje karitativnih ustanova koji kradu
kruh i mlijeko, narkomane koji rade po diplomatskim predstavništvima,
notorne alkoholičare koji odlučuju o sudbinama tisuća ljudi... I imamo
u Saboru izabranog vijećnika HRT-a koji se fizički obračunava s
kolegicom vijećnicom!
Kako su svi ti ljudi uopće izabrani na utjecajne položaje? Lako, jer se
u izboru ni jednog od njih nije smjelo pisnuti ni o najelementarnijoj
podobnosti. Dobro, neki od te gospode (rečeni TV-vijećnik je
liječnik-početnik i društveni anonimus) nemaju ni profesionalne
rezultate, dakle, ni sposobnosti, ali kad bi ih i imali, opet se ne bi
smjeli naći na mjestima na kojima su se našli. Jednostavno: nisu
podobni!
Kriterij (moralne) podobnosti nekad je bio zloupotrebljavan, a mogao bi
biti i danas. No, to nikako ne znači da ga je dobro posve zanemariti.
Alternativa je današnja situacija u kojoj je sve teže naći čestitog
čovjeka pripravnog da bude član bilo kakvog javnog vijeća.
GOST SURADNIK
