Otkad se prije nekoliko mjeseci pročulo da moja izdavačka kuća kani objaviti Komunistički manifest Marxa i Engelsa, znameniti spis koji je prvi put, u nakladi od 800 primjeraka, izašao u veljači 1848. u Londonu, i znani me i neznani u nevjerici pitaju je li to istina. Kad kažem da jest – dapače, nakana je ovih dana i ostvarena: naš je Manifest tiskan – čuđenju nema kraja. Kako? Zašto? S prizvukom: Kako i zašto baš ti i tvoja naklada?
Kako nemam dovoljno prostora da se pošteno uvrijedim, odmah prelazim na razloge koji su nas naveli da starom bauku otvorimo vrata.
Prvi je kulturološki. Zaboravimo li na trenutak da su oni koji su se na Manifest pozivali učinili više zla nego zlotvori svih vremena zajedno, ostaje činjenica da je taj kratki proglas o stvaranju zemaljskog raja bez premca u svjetskoj povijesti. Ono što je za kršćane, kako kaže teolog Ivica Šola, Isusov govor na gori, to je za pristaše komunizma kao svjetovne religije bio i jest Manifest. Nužan je svakoj kulturnoj sredini, pa i hrvatskoj, u kojoj se prvi put u cijelosti pojavljuje na hrvatskom jeziku (u prijevodu Nikice Mihaljevića).
Ono što nije uspjelo Manifestu i komunistima, da unište kapitalizam, moglo bi poći za rukom samim kapitalistima. Liberalni je kapitalizam u dramatičnim teškoćama i veliko je pitanje ima li i dalje sposobnost da se sam iz njih izvuče. Marx je u posljednje vrijeme među kapitalističkim teoretičarima dobio na cijeni. Čak se i G. Soros pohvalio da ga sa zadovoljstvom čita. Stoga ne bi bilo zgorega da ga konzultiraju i naši ekonomisti, političari... a ponajprije sindikalisti. Možda dobiju kakvu dobru ideju za zauzdavanje domaćega divljeg kapitalizma s najgorim osobinama propalog socijalizma. Pritom se ne treba bojati revolucije, jer nju smo već imali i znamo kako je završila. Radnici se prvi ne bi htjeli odreći privatnog vlasništva. A i tko bi je poveo? Možda Ozren Matijašević, Severina Vučković i Mani Gotovac? Možete li zamisliti Davora Bernardića kako juriša na Banske dvore?
To je bio drugi razlog za objavljivanje Manifesta, a treći je u potrebi da se ljudi upozore da komunizam, unatoč svemu, nije izgubio privlačnu moć. Gdje god je komunizam došao na vlast, odmah su poukidane sve slobode. Dućani su preko noći ispražnjeni, tamnice napunjene, a mučiteljima i grobarima otvoreni nalozi za prekovremeni rad. Na mjesto diktature proletarijata dolazila je diktatura partijsko-policijskih vlastodržaca. Komunistički su diktatori na zid objesili Marxa i Engelsa, a o užad političke protivnike...
Pa ipak, Komunistički manifest nije mrtvo štivo. A ni sablast koja još kruži Europom i svijetom (prije će biti da “sablast Europe kruži komunizmom”, kako je u naslovu svoje davne pjesme rekao Josip Sever). I dobro ga je (opet) pročitati, em da se vidi koliko je svaki komunistički poredak, uključujući, naravno, i jugoslavenski, bio daleko od njega, em da se lakše izbjegnu mogući bliski susreti s nesrećom.
Nema straha od revolucije, radnici se prvi ne bi odrekli privatnog vlasništva. I tko bi je poveo? Severina?
Komentara 22
objavite kaj hoćete...ja bi taj manifest stavil u istu biblioteku s Mein Kampfom...
Zanimljivo je na ovim komentarima na VL kako neki tekstovi jednostavno NESTANU! Uredno se brišu moji tekstovi, tekstovi od zmijice male, utatice... Kako to da ADMIN VL radi u 22:00 !!!?? DŠ iliti KAMOĆEMO šta ti misliš tko sada briše naše tekstove ? KAMOĆEMO pretjerao si, stat će ti se na kraj,bez obzira na funkciju koju obavljaš u VL !
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Za podsjecanje htz-eovcima ko ih je naucio da budu duuuuuuuugovjecni politicari