Jesu li novi sustavi naplate na kojima zagrebačko taksi udruženje temelji plan “preživljavanja” – vrhunski biznis ili prijevara? Dan prije štrajka taksista testirali smo “plan” kojim kupci plaćaju manje, a taksisti zarađuju više.
Manja cijena, veća zarada
Unatoč tome što će taksisti morati odustati od linijskog prijevoza koji sadašnji pravilnik o taksi prijevozu ne dopušta, što nam je potvrdio i Davor Jelavić, pročelnik gradskog Ureda za promet, i taj se oblik rada našao na našem “meniju”. Naime, taksisti su predložili da se vozači na linijskom prijevozu zaustavljaju na stanicama ZET-a i tamo nude usluge potencijalnim “mušterijama”, no time bi izravno utjecali na rad javnog gradskog prijevoza što, poručuju iz Grada, nije dopušteno. U slučaju da taksist uspije “napuniti” vozilo s troje putnika, svatko bi bio obvezan platiti 30 kuna za jednu vožnju, odnosno, ukupno 90 kuna. “Klasična” cijena prijevoza za jednu osobu na relaciji Gl. kolodvor-Šestine (jedna od predviđenih linija) iznosi 72,50 kuna, što znači da će ZG taksisti na “jeftinijem” prijevozu zapravo i zaraditi.
Na kolodvoru smo sjeli u taksi, a na okretištu u Šestinama smo bili za nešto manje od pola sata. Vozača smo pitali koliko će nam naplatiti ne nađe li još putnika. Odgovorio je da ne zna, no pretpostavlja da bismo u tom slučaju, uzimajući u obzir model “B plus”, trebali platiti samo 30 kuna.
Sustav “pretplate”
Međutim, kako će taksisti pristati na naplatu 60 posto manje cijene?
Slični problemi će se, pretpostavljamo, pojaviti i u “pretplatničkom modelu”, nazvanom “C plus”. Sistem bi od korisnika zahtijevao discipliniranost i predvidljivost. Najzahtjevnija, ali i najpovoljnija varijanta prijevoza predviđa “pretplatu” za najmanje tri vožnje tjedno, a vozilo bi dijelilo nekoliko putnika. Simulirali smo vožnju od Dubca do Autobusnog kolodvora i “kupljenje” još dvaju putnika pred kućnim pragom. Pola sata i 11,7 prijeđenih kilometara kasnije, tahometar je pokazao 106,50 kuna, no i ovdje cijena prijevoza “po glavi” iznosi 30 kuna i na dužim relacijama, naravno uz prijašnju najavu.
Taxi Cammeo, koji smo također uzeli za primjer, s druge strane ima fiksne cijene prijevoza. Tako se za pet kilometara naplaćuje 20, a svaki dodatni pet kuna, bez najave, kao što je to slučaj kod modela ZG taksista koji su najavili i uvođenje jedinstvene cijene do zračne luke. No, kolika bi bila cijena te usluge, vozači još nisu otkrili.
Problem postoji i neće ga biti lako rješiti. Ako netko radi pošteno i propada, a istovremeno drugi radi nepošteno (npr. predstečajne nagodbe) i uspijeva, što se čudimo? Krajnji građanin gleda nižu cijenu (kratkoročno), a istovremeno sami sebi kopamo jamu. Sve ima svoju cijenu, tako i taxi. Treba je propisati na razini grada (npr Munich), ujediniti sav javni prijevoz pod jednu kapu (hž, zet, privatnike - kao i taxi), urediti parkirne cijene, tj. da se strateški odredi smjer razvoja grada i da građani imaju izbor. Ukloniti nelojalnu konkurenciju, dimenzionirati kapacitete da zadovoljavaju potrebe i racionalizirati sustav, te spriječiti "nelojalnu" konkurenciju. Omogućiti uber, car-sharing i ostale varijante, ali strogo kontrolirane, tj. da se ne umanji sigurnost građana.