Muzej grada Zagreba nastavlja s predstavljanjem povijesti naselja pa su u sklopu projekta “Zagrebački kvartovi” nedavno izdali i knjigu o Maksimiru. O projektu koji je započet još 2010. godine razgovarali smo s njegovim autorom Kristianom Strukićem.
Otkud ideja za takav projekt? Kako to da ste se odlučili istraživati zagrebačka naselja?
Ideja za projekt nastala je 2007. kada sam, radeći na opsežnoj kronologiji Muzeja grada Zagreba, sustavno proučio dnevni tisak od 1907. do 2007. godine. Ondje sam nailazio na brojne članke o kvartovima koji su mi bili inspiracija i poticaj za pokretanje projekta. Prvi je put projekt najavljen početkom 2008. godine u monografiji izdanoj u povodu stote obljetnice Muzeja grada Zagreba u tekstu ravnatelja Vinka Ivića, a prva studijska izložba otvorena je 2010. Za prvu izložbu odlučili smo ispričati priču o naselju Trnsko koje je 2010. slavilo 50. obljetnicu. Nakon te prve izložbe “Pola stoljeća Trnskog – priča jedne generacije”, uslijedila je 2012. “Zagrebačka Dubrava od predgrađa do grada” pa zatim i “Maksimir – povijest i kvartovski simboli” 2014. godine.
Što sve uključuje projekt i na koji način istražujete kvart?
Projekt uključuje velike studijske izložbe u muzeju, male ulične izložbe u kvartovima i druga događanja. A s obzirom na to da riječ kvart u zagrebačkom govoru može značiti dio grada, gradsku četvrt, mjesni odbor, staro povijesno naselje, suvremenu urbanističku cjelinu te ponekad tek i nekoliko ulica, sva ta značenja nastojimo uzeti u obzir proučavajući ovu temu. Radimo terenska istraživanja, opsežna istraživanja tiskane i arhivske građe, a kvartovi se predstavljaju kroz razne teme poput arhitekture, urbanizacije, društvenog i kulturnog života, malog poduzetništva, privrede i svakodnevice. U pripremu izložbe uključujemo stanovnike kvartova, i to kroz ustupanje građe. A izložbe čine upravo taj skupljeni materijal u kvartu zajedno s građom do koje smo došli pregledavanjem fundusa drugih institucija te naravno bogatog fundusa Muzeja grada Zagreba. Cijeli proces traje godinu i pol za svaku dionicu.
Koliko bude izložaka po pojedinom kvartu? Tko je zaslužan za samo postavljanje izložbe?
Broj izložaka ovisi od kvarta do kvarta, ali nastojimo da izložba bude sadržajna koliko nam to izložbeni prostor muzeja dopušta. Likovni postav izložbe o Maksimiru potpisuje Nikolina Jelavić Mitrović, s kojom sam imao iznimno dobru suradnju, koja će se, nadam se, i nastaviti.
Dosad ste tematizirali Trnsko, Dubravu i Maksimir, a nakon dvije monografije o Trnskom i Dubravi, ove godine izdana je i knjiga o izložbi o Maksimiru. Što možete reći o knjizi?
Publikacija je ujedno i katalog izložbe, a čini ju niz stručnih tekstova raznih autora te je obogaćena brojnim fotografijama. Knjiga je namijenjena svima koje zanima povijest ovog kvarta, ali i Zagreba u cjelini. U njoj kroz simbole grada, ali ujedno i kvartovske pa i osobne simbole pojedinih ljudi iz Maksimira, govorimo o tom dijelu grada. U knjigama su zastupljeni tekstovi povjesničara, povjesničara umjetnosti, arhitekata, kulturnih antropologa itd. Riječ je o kolegama iz Muzeja grada Zagreba, ali i izvan njega, koji su stručni za pojedine discipline.
U projektima u prikupljanju izložaka sudjeluju i građani. Pamtite li neki zanimljiv susret u druženju sa Zagrepčanima?
Radeći terenska istraživanja, s muzejskim fotografom Miljenkom Greglom obilazio sam Željezničarsku koloniju u Maksimiru snimajući, među ostalim, tamošnje kuće. Tada nam se obratila gospođa, a u razgovoru s njom saznali smo da se zove Mariji Wernig i da u koloniji živi od 1930-ih do danas, a njezin otac, koji je bio željezničar, ondje se naselio odmah nakon izgradnje kolonije 1927. Nakon toga smo zabilježili njezinu priču, a dio ustupljenih fotografija našlo se i na izložbi i u knjizi o Maksimiru.
Koji izložak biste izdvojili kao najvredniji – svojevrsni “jackpot” kvartovskih povijesti?
Za mene je “jackpot” svaki put kad čujem zanimljivu priču naših sugrađana koju prati i fotografija iz kvarta. Ali s obzirom na to da je sada aktualna knjiga o Maksimiru, prisjetio bih se pozivne izložbe u tom kvartu, kada nam se javila gospođa Martina Petrinjak, čije stare fotografije, velika reklamna cipela i drugi predmeti svjedoče o postolarskoj radnji njezina pradjeda Đure Majdaka, koja započinje s radom na Maksimirskoj cesti na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće kao jedna od prvih obrtničkih radnji te glavne kvartovske prometnice. Iako osobna, ova nam priča govori o tradiciji i važnosti obrtnika za život Maksimirske ceste pa i Zagreba nekad, a to bi trebala biti poruka i za danas.
Koji je kvart sljedeći na redu?
Nakon naselja Trnsko iz Novog Zagreba, Dubrave i Maksimira, idućom, četvrtom dionicom projekta bit će prikazana usporedna povijest Trnja i Trešnjevke.
Odličan projekt, imam i knjigu. :-)