Iako su kao par najpoznatiji po osmišljavanju omota albuma raznih hrvatskih izvođača, a svoju su karijeru počeli još u Jugotonu, manje je poznato da grafička dizajnerica Sanja Bachrach Krištofić i fotograf Mario Krištofić konstantno rade na očuvanju zagrebačke baštine.
Tako su dvije godine obilazili spomenike diljem grada, a sve su informacije, uključujući lokaciju, stavili na kartu Zagreba. Pokrenuli su i akciju za spašavanje starih tvorničkih natpisa i logotipa, koji često propadaju zajedno s tvornicama koje su nekad zapošljavale stotine ljudi. Kroz osobnu su priču zabilježili i gradnju velike zgrade u svom susjedstvu... Koji su njihovi sljedeći projekti i detalje o sadašnjim otkrili su nam u svojem uredu na Bukovačkoj, u kojem djeluju već više od trideset godina.
: Odakle ideja za popis spomenika diljem grada?
Potaknuo nas je Bacač diska na križanju Maksimirske i Svetica. Željeli smo zabilježiti njegovu devastaciju, ali i spomenik. Mnogi prolaze pokraj spomenika ne znajući tko su osobe ili motivi koje predstavljaju, autore koje su ih napravili. Opet, željeli smo da ne bude u obliku monografije nego da ih stavimo na kartu koja je svima, čim je otvore, jasna. Akciju mapiranja spomenika nazvali smo skraćeno SAP (Snimanje, arhiviranje, prikazivanje). Osim toga, u blizini velikog broja spomenika ne postoji nikakva ploča s važnim informacijama. Neki su nedostupni javnosti, a neki skriveni unutar tvorničkih kompleksa. Primjerice, spomenik Radi Končaru autora Vanje Radauša iz 1952. u dvorištu tvornice Končar, kamo je prebačen s prvobitnog javnog mjesta, ispred tvornice.
: Kako ste zamislili projekt spašavanja tvorničkih znakova?
Akcija "Spasi znak!" bila je motivirana spašavanjem od zaborava znakova industrijske prošlosti Zagreba. Mnoge tvornice koje su nekad zapošljavale stotine ljudi nestaju i njihov ambijent propada, a s njima i logotipi. Primjerice, tvornica papira Lipa Mill nekad je postojala u blizini Kvaternikova trga, a kad sada u Google utipkate njeno ime ne nalazi se gotovo ništa. Prošli smo čitav grad, od Sesveta i tvornice Sljeme, do propalih dućana DTR-a, Nade Dimić i tvornice Kamensko... Svaka ima dio povijesti koji će se zaboraviti ako ga ne konzerviramo. Ti znakovi sada nemaju nikakvu zaštitu ni povijesnu vrijednost, a trebali bi imati. Moglo bi se njihovo skidanje regulirati gradskom uredbom koja bi definirala način skidanja, je li natpis vrijedan ili ne... Svi natpisi potom bi se mogli spremiti u muzeju slova, čiji ekvivalent postoji u Berlinu.
: Kako ste ispričali priču o velikoj zgradi koja je nicala odmah iza vas umjesto kućice sagrađene 1925. godine?
Htjeli smo zabilježiti proces gradnje zgrade koja nam danas svojom visinom zaklanja pogled jer je građena izvan granica GUP-a, dva kata viša od dopuštenog. Željeli smo iz osobnog iskustva ispričati priču mnogih Zagrepčana, onih u Kupskoj i drugim dijelovima grada. Umjetnost nam je bila poput terapije. Snimili smo brojne fotografije, video i sve izložili u Galeriji ULUPUH-a i Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu.
: Postavili ste i izložbu Marije Braut "Nepoznati Zagreb"...
Da, puno smo arhivske građe prošli u njenu privatnom arhivu i proveli sate i sate u Muzeju Grada Zagreba, kojem je Marija darovala 10.000 negativa i fotografija. Našli smo mnoge nama nepoznate radove, no takvih bismo izložbi s njenim fotografijama Zagreba mogli napraviti još barem dvadeset. Slično smo iz arhive izvadili sav rad najpoznatijeg maketara arhitekture Bore Kovačevića, koji je radio po čitavoj Jugoslaviji s mnogim arhitektima na zdanjima, od kojih su neka nikla, a neka nisu. Mnogi arhitekti smatraju da je takva vrsta prikaza puno bolja od moderne 3D projekcije. Tako se u mini monografiji može vidjeti i kako bi, primjerice, izgledao autobusni kolodvor da je prihvaćen prijedlog autora Radovana Delallea i Nevenke Postružnik iz 1974. godine.
: Na čemu sada radite?
Pripremamo izložbu o povijesti Jugotona, njegovoj vizualnoj kulturi, koja će se otvoriti 20. listopada u Tehničkom muzeju. Još nije izvršeno istraživanje, analiza i prikaz tipologije dizajna ovitaka ploča objavljenih od 1947., kada je osnovana prva jugoslavenska muzička izdavačka kuća Jugoton, do početka Domovinskog rata 1991. kada dolazi do raspada jedinstvenog jugoslavenskog tržišta. Komparativnim prikazom glazbe, ovitaka te videomaterijala pokušat će se istaknuti utjecaj koji je imao na razvoj popularne kulture u socijalističkom društvu ovog područja. Prikazat ćemo i povijest zgrade u kojoj je djelovao Jugoton i u kojoj se sve zbivalo. Izložbu smo nazvali "Jugoton – istočno od raja", jer se zgrada nalazila u Dubravi, na istoku grada, ali i u onoj političkoj Istok – Zapad zoni, u vremenu kada nam je Zapad još djelovao kao mjesto želje.
