Može li se u današnje vrijeme turbofolka i jeftine zabave
živjeti od izvođenja hrvatskih narodnih pjesama? Za pozitivan odgovor
najzaslužniji je međimurski pjevač Mirko Švenda poznatiji
kao Žiga Međimurski. Žiga doduše već godinama pjeva po
Međimurju i izvan njega, no tek mu je šesta ploča snimljena
za Croatiju Records 2006. “konkrETNO”, s izvrsnim
odabirom međimurskih pjesama, omogućila veću pozornost izvan rodnoga
kraja. I zlatnu nakladu od 10.000 prodanih primjeraka. Bez friziranja,
tvrdi Žiga.
Čarobna formula za dobar diskografski posao ipak nije bio samo Žigin
snažan glas nego i specifičan sastav instrumentalista, odreda mladih
akademski obrazovanih glazbenika ili studenata glazbe koji se zovu
bandisti. Dakako, nije tu riječ ni o kakvoj bandi ni o dosjetki na
prezime zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića, nego o
tradicionalnom međimurskom nazivu za limene puhače koji su Međimurce
ženili, veselili, ali i ispraćali na put s kojeg nema povratka.
Tko su bandisti
To je međimurska glazba za ženidbe i sprovode, dakle ista formula koju
je od Roma svojedobno preuzeo i uspješno na njoj izgradio
svjetsku karijeru Goran Bregović. Po istom je principu napisao i operu
s kojom je obišao cijeli globus, pa i Zagreb,
iskoristivši onako kako samo on to zna predložak iz Bizetove
opere “Carmen”. A u Zagrebu su puhači posljednjih
godina i inače vrlo popularni, i oni iz Srbije koji nastupaju sa svojim
šefom Bobanom Markovićem (ili njegovim sinom) i oni iz
Makedonije iz Kočana koji su redoviti gosti Tvornice ili Aquariusa.
Može se slobodno reći da su balkanski limeni puhači, koji za razliku od
Žige u svojim sastavima imaju saksofone i klarinete, bez problema
“pokorili” hrvatsku urbanu publiku i hrvatske
urbane klubove.
No, kada je prije malo što više od tri godine
Mirko Švenda izišao na zagrebački Trg bana
Jelačića, morao je probiti led jer publika izvan Međimurja nije navikla
na ovakav način izvođenja omiljenih, ali ipak slabo poznatih
međimurskih pjesama. Projekt su podosta ravnodušno dočekali
i mediji.
– Na snimanje albuma s bandistima potaknula me prije svega
“poplava” tamburice u Međimurju devedesetih godina.
Kao mali pamtim samo bandiste koji su svirali na zabavama i svadbama te
na sprovodima. Mene nije inspirirao Bregović, nego uspomena na
djetinjstvo i uspomena na moje pokojne roditelje Tončija i Maru koji su
se veselili uz bandiste, kao i velika većina ljudi u Međimurju. Ovo
što radim autohtoni je, starinski, izvorno međimurski
izričaj, jasno kad su posrijedi instrumenti. Međimurska pjesma najjaču
emociju izaziva kad se izvodi a capella, dakle bez instrumenata, onako
kako su se pjesme pjevale na čeharama, bratvama, ljuščenju
kuruze. Dakle uz rad, kada se nije moglo nešto raditi i
držati instrument u rukama – kaže Žiga.
Više prostora
na HRT-u
Nakon uspješnog prvog albuma, ovih je dana Žiga također u
Croatiji Recordsu objavio i drugi album s Bandistima, ali je pri tome
osim međimurskih pjesama izveo i obrade zagorskih, podravskih, ličkih,
čak i makedonskih popularnih pjesama kao što su
“Ja sem Varaždinec”, “Podravino moja
mila”, “Junak iz doline”,
“Eleno, kerko Eleno”... Našla se tu i
pjesma koju je uspjelo obradio i još izvodi Thompson,
“Moj Ivane”.
– Do sada nisam bio baš zadovoljan odnosom medija
prema ovoj vrsti glazbe, ali kad su posrijedi Žiga i Bandisti, HTV nas
je odnedavna “skužil” i počinjemo dobivati sve
više medijskog prostora kod njih – kaže Žiga koji
je nastupio i poslije Olivera Dragojevića na dočeku Nove godine u
Zagrebu. Razumljivo, jer je hrvatski etno u Žigi i Bandistima dobio
sastav koji može izazvati plesni trans i kod publike koja ne obožava
hrvatski etno, iako voli trendovski plesati na uspješnice sa
svjetske world music scene.
Žiga čvrsto vjeruje u uspjeh novog albuma koji se zove
“Cvetno protuletje”.
– Ovim etno izričajem očekujem i pomak izvan granica Hrvatske
jer to međimurska pjesma i zaslužuje. Napokon rođeni Međimurec na
pravom međimurskom dijalektu pjeva međimursku pjesmu, ističe.
Bandisti i u ansamblu Lado
Prije dvije godine i orkestar nacionalnog ansambla Lado dobio je svoje bandiste koji sviraju u novoj koreografiji Ivana Ivančana mlađeg “Med Murom i Dravom” u kojoj je autor glazbe Marijan Makar. Na nekim koncertima, primjerice u dvorani Lisinski ili u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, gosti Lada bili su i članovi Limene glazbe ZET-a kako bi dojam bio što spektakularniji i zvučniji. Lado je i na nagrađivanom CD-u s tetom Lizom ili Elizabetom Toplek, legendarnom međimurskom pjevačicom, u neke pjesme utkao i zvuk limenih puhača.
