Čitateljicu Đurđu Masnjak iz Rakitja zanima koja to biljka, slična
višegodišnjoj pupoljci o kojoj smo već pisali, raste u njezinu vrtu.
Žuti noćurak, odnosno dvogodišnja pupoljka, lat. Oenothera biennis,
zeljasta je dvogodišnja biljka ili kratkovjeka trajnica iz porodice
pupoljki, lat. Onagraceae, a potječe iz zapadnih krajeva Sjeverne
Amerike. Danas je rasprostranjena i u Europi, Aziji, Australiji te
Novom Zelandu. Kad je u 17. st. prenesena u Europu, uzgajala se zbog
jestiva korijena te kao ukrasna biljka, a potom je ?pobjegla? iz vrtova
u slobodnu prirodu. Raste uz obale rijeka, po kanalima i nasipima uz
ceste i željezničke pruge, na starim zidovima i u ruševinama, na
kamenitim i pjeskovitim tlima.
U jesen prve godine biljka razvija gustu prizemnu rozetu sastavljenu od
ovalnih duguljastih kratko zašiljenih listova, što se suzuju u dugačku
peteljku. U obliku lisne rozete biljka prezimljuje, a sljedeće godine
iz nje izraste uspravna stabljika visoka i do 2 m sa svijetlozelenim,
dlakavim, lagano nazubljenim listovima dugačkim oko 10 cm. Pri vrhu
stabljike od srpnja do rujna javljaju se lijepi veliki svijetložuti
cvjetovi s četiri latice, promjera 5-7 cm. Otvaraju se predvečer, a
intenzivnim mirisom po limunu i fosforescentnim laticama privlače noćne
leptire. Već se idućeg jutra zatvaraju i venu.
Oko 3 cm dugačak tobolac, plod noćurka, prekriven sitnim dlačicama, pun
je sitnih crvenkastih sjemenki, koje ispadaju kada dozru. Cijela
je biljka jestiva, pa se crvenkasto, mesnato, slatkasto i sočno
korijenje, hranjivo i zdravo, pomalo paprena okusa što podsjeća na
pastrnjak, može vaditi od studenoga pa sve do idućega proljeća, dakle
dok je biljka u obliku rozete, a prije nego što ponovno potjera. Može
se jesti kuhan kao varivo ili kao salata.
Mlado lišće berite u rano proljeće, a jedite ga također kuhanoga kao
varivo ili svježega na salatu. Lišće sadržava 50-120 mg % vitamina C i
oko 6 mg % karotina. Slatkasti cvjetovi služe kao dodatak salatama i za
garniranje, a mladi zeleni plodovi mogu se također jesti kuhani.
Sjemenke noćurka sadržavaju 24-28 % ulja, koje je sastavljeno od
linolne, gama-linolenske, oleinske, palmitinske i stearinske kiseline.
U sjemenkama su i bjelančevine s aminokiselinama koje sadržavaju
sumpor, a stabljika i lišće sadržavaju flavonolne glikozide,
trijeslovine i fenilkarbonske kiseline.
Unatoč vrlo vrijednim i ljekovitim sastojcima, dvogodišnjoj pupoljci ni
u narodnim metodama liječenja ni u medicini dugo nije pridavano osobito
značenje. Tek u novije vrijeme, kad je uočena važnost esencijalnih
nezasićenih masnih kiselina, osobito gama-linolenske i cis-linolne,
noćurak je postao zanimljiv kao prirodan izvor tih kiselina.
Naime, nezasićene masne kiseline potrebne su ljudskom organizmu za
izgradnju bioloških membrana i mijelinskih ovojnica živaca te nastanak
tkivnih hormona. Ti su tkivni posrednici osobito važni za imunološke
reakcije organizma, nastanak upalnih procesa, zgrušavanje krvi i mnoge
druge procese. Stoga pripravci s velikom količinom nezasićenih masnih
kiselina, među kojima su i gotovi pripravci pupoljkina ulja, služe za
liječenje brojnih i raznovrsnih bolesti, primjerice reumatskog
artritisa, neurodermitisa, predmenstrualnog sindroma, visokog tlaka,
kroničnog umora, dijabetičkih neuropatija i drugih.
Na dan se preporučuje 4 g pupoljkina ulja, što sadržava oko 300-360 mg
gama-linolenske kiseline. Osim ulja ljekovito je i lišće noćurka, a
brati ga valja za cvatnje. Od osušenog lišća priprema se čaj. Dvije
čajne žličice lišća prelijte vrelom vodom i ostavite da stoji pokriveno
10 minuta i pijte po tri šalice na dan 4-6 tjedana.
Ulje i cvjetovi noćurka služe i u kozmetici za njegu kože.
TRAGOM VAŠIH PITANJA O "biljci sličnoj pupoljci"
Žuti noćurak sav jestiv
