Za mnoge, natjecanje za pjesmu Eurovizije trivijalna je, neozbiljna tema, koja nije vrijedna nikakve akademske pozornosti. No, za Deana Vuletića sa Sveučilišta u Beču, Eurosong je nešto što može puno govoriti i o povijesti Europe. Taj Australac hrvatskih korijena, koji je magistrirao na uglednom američkom sveučilištu Yale i doktorirao na sveučilištu Columbia u New Yorku prije no što se skrasio u Beču, prvi je koji na jednom sveučilištu drži redovito predavanje o povijesti Europe promatranoj kroz povijest pjesme Eurovizije.
Vidljive promjene
– Kroz natjecanje za pjesmu Eurovizije možemo promatrati i objasniti promjene u kulturi, društvu i politici u Europi – kaže Dean Vuletić u razgovoru za Večernji list, na koji je rado pristao jer priznaje da, iako nikad nije za stalno živio u Hrvatskoj, čita naše novine. – U svom istraživačkom projektu koristim Euroviziju da istražim transnacionalne teme koje su obilježile modernu europsku povijest, kao što su demokracija, europske integracije, nacionalizam, prosperitet, seksualnost, tehnologija i rat – dodaje Vuletić, inače stipendist ugledne stipendije za istraživače Marie Curie, koju dodjeljuje Europska komisija.
No, prije nego što krenemo u razgovor o društvenim temama koje su se zrcalile kroz Eurosong, Vuletić analizira izostanak Hrvatske s ovogodišnjeg natjecanja.
– To, da je Hrvatska odmah nakon ulaska u EU odustala od pjesme Eurovizije, također šalje jednu poruku. Čini mi se da šalje poruku o tome da zemlja ne zna kako bi se predstavljala svijetu, da je nekako nesigurna u svom novom položaju u EU i NATO-u. Svi su strateški ciljevi države ispunjeni, a sad mora naći neku novu definiciju, novi imidž. Jednako neobično, Hrvatska nije ni na Svjetskoj izložbi u Milanu, koji je također, kao i Beč, vrlo blizu. A Italija je za Hrvatsku najveći trgovinski partner. A što se Beča tiče, to da Hrvatske nema na 60. obljetnici Eurovizije, pa čak i to da HTV neće prenositi direktno finale, to je jako čudno za jednu zemlju koja je bila prilično uspješna na pjesmi Eurovizije. I to dok će sto milijuna ljudi u drugim dijelovima Europe istodobno gledati taj prijenos – kaže Dean Vuletić.
Svaki iskusniji TV gledatelj, posebno u Hrvatskoj, zna da je tema europskih integracija na natjecanjima za pjesmu Eurovizije bila najvidljivija u trenutku kad je Talijan Toto Cutugno 5. svibnja 1990. u Zagrebu pobijedio s pjesmom "Insieme: 1992" i stihovima "unite, unite Europe".
Tema ratova provlačila se kroz Eurosong na više načina.
– U kasnim 1950-ima i 1960-im godinama ne vidi se neki bliski odnos u glasovanju između Njemačke i Austrije, kao da se žele javno kroz Euroviziju distancirati jedni od drugih zbog tada ne tako davne prošlosti iz II. svjetskog rata. Zatim rat na Cipru 1974.: Grčka ulazi u Euroviziju u zadnjoj godini diktature, zatim Turska ulazi 1975., pa Grčka bojkotira, pa se Grčka 1976. vrati s protestnom pjesmom prema invaziji, pa Turska odustane… – govori Dean Vuletić.
I pobjednička pjesma 1982. "Ein bisschen Frieden" (Malo mira) koju je otpjevala Nicole uime zapadne Njemačke, po Vuletiću odražava duh vremena jer pokazuje želju zapadne Njemačke da pokaže da to više nije agresivna, militaristička zemlja, već zemlja koja želi mir, a to pokazuje u vrijeme kad su se pojačale hladnoratovske tenzije nakon što je Reagan postao predsjednik SAD-a.
Rat se zrcalio u pjesmi Eurovizije i u vrijeme raspada bivše Jugoslavije, smatra Dean Vuletić.
– Vidimo da se zemlja raspada već i po tome što TV Zagreb i TV Ljubljana smatraju da je pobjeda Baby Dol na Jugoviziji namještena, a 1992. Beograd šalje Extra Nenu kao predstavnicu SRJ, što je bila više folk pjesma nego internacionalna. Godinu kasnije, 1993., nema više SRJ na natjecanju zbog međunarodnih sankcija, ali zato idu Slovenija, Hrvatska, BiH, s time da i Hrvatska i BiH šalju pjesme koje pričaju o ratu – kaže Vuletić.
Ratne tenzije uvijek postoje i između Armenije i Azerbajdžana u natjecanjima za pjesmu Eurovizije, dodaje naš sugovornik.
– Čak se dogodilo prije nekoliko godina da su neki ljudi iz Azerbajdžana glasali za armensku pjesmu, pa ih je policija zvala na razgovor da ih pita zašto su dali glas pjesmi njima neprijateljske države – kaže Dean Vuletić.
A ove godine Armenija šalje pjesmu koja govori o genocidu počinjenom prije stotinu godina, koji Turska negira, iako mnoge države Europe parlamentarnim rezolucijama nazivaju taj pokolj nad Armencima upravo genocidom. EBU, odnosno Europska radiodifuzna unija koja je organizator natjecanja, prisilila je Armeniju da promijeni naslov pjesme.
Prvo se zvala "Don't Deny" (ne negiraj), a sada "Face The Shadow" (suoči se sa sjenom). Turska, inače, od 2013. ne sudjeluje na natjecanju za pjesmu Eurovizije u znak prosvjeda što pet velikih zemalja, među kojima Turci nisu, ali očito bi željeli biti, ulaze direktno u finale. Sada je plan da se Turci vrate na Eurosong sljedeće godine. A možda Turskoj nije toliko smetao sustav kvalificiranja i glasovanja, nego činjenica da natjecanje za pjesmu Eurovizije zapravo već dugi niz godina reflektira otvaranje europskih društava prema seksualnim manjinama, odnosno LGBT zajednici.
Istospolne zajednice
– Pjesma Eurovizije uvijek je uživala veliku popularnost među gay zajednicom, ali to nije bilo toliko javno vidljivo do 1998., kad je transseksualka Dana International pobijedila za Izrael – kaže Dean Vuletić, koji smatra da su ljudi u Izraelu shvatili da je otvorenost prema seksualnim manjinama nešto što bi mogli iskoristiti kako bi pokazali svijetu da su tolerantniji i otvoreniji od onoga kako ih mediji prikazuju izvještavajući o sukobu s Palestincima. – Izrael je kroz Euroviziju dobio priliku da sebe prikaže kao drugačiju zemlju – kaže.
Ipak, prva naznaka istospolne ljubavi koja se pojavila na pjesmi Eurovizije seže u davnu 1961., kada se pjesma Francuza Jean-Claude Pascala koji je pjevao za Luksemburg bavila tom temom. Naslov joj je bio "Mi ljubavnici", a među stihovima se našlo i ovo: "imbecili i zlikovci čine nam zle stvari… njih je na tisuće, a nas je dvoje, mi ljubavnici." – Nije bilo eksplicitno, ali oni koji su imali osjećaj za tu temu mogli su to interpretirati kao pjesmu o istospolnim ljubavima – objašnjava Vuletić. Kad smo kod manjina, prva tamnoputa osoba na natjecanju za pjesmu Eurovizije bila je pjevačica iz Nizozemske 1966. godine.
– I ove godine neke pjesme opet šalju društvenu ili političku poruku o manjinama, ovaj put o ljudima s poteškoćama u razvoju. Finska šalje grupu u kojoj svi članovi imaju Downov sindrom ili autizam. Poljska šalje pjevačicu koja je nakon prometne nesreće završila u kolicima. Rumunjska šalje pjesmu o djeci koja su ostavljena jer im roditelji moraju ići raditi u inozemstvo – nabraja Vuletić.
Tema razvoja demokracije u Europi odavno je prisutna u natjecanjima za pjesmu Eurovizije: Portugal početkom 1970-ih godina šalje pjesme koje su politički kritične prema režimu desne diktature, a pjevaju ih pjevači bliski ljevici.
– Portugal 1974. šalje pjesmu čiji bi prijevod na hrvatski bio "I nakon pozdrava", a ta se pjesma nekoliko tjedana nakon natjecanja koristi za početak karanfilske revolucije nakon koje pada diktatura u Portugalu – kaže Dean Vuletić. Španjolska je također svoj demokratski razvoj i pripadnost Europi nastojala prikazati kroz pjesmu Eurovizije. Grčka također. Pa i Hrvatska.
Ove godine jedan neobičan fenomen: povezanost s Europom kroz Euroviziju nastoji pokazati Australija, koja prvi put sudjeluje na natjecanju.
– Australija je multikulturna zemlja, u njoj žive mnoge zajednice koje potječu iz Europe i mi smo već u 1980-ima gledali pjesmu Eurovizije u Australiji. Svaka zajednica navijala bi za natjecatelje iz svojih starih domovina. Hrvati bi uvijek navijali za hrvatske natjecatelje, Talijani za talijanske… – kaže Dean Vuletić.
Ove godine ni Hrvati u Hrvatskoj, ni Hrvati u Australiji, pa ni Hrvati u Austriji, gdje se natjecanje za pjesmu Eurovizije održava, neće moći navijati za "svoje".
– Austrija je domaćin, no na ovogodišnjoj pjesmi Eurovizije neće se moći vidjeti austrijski multikulturalizam jer zemlje koje imaju najveće migrantske zajednice u Austriji neće biti na pjesmi Eurovizije. To su Slovačka, Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Turska – kaže Dean Vuletić.
>>Regija na okupu: U finale Eurosonga prošli i Slovenija i Crna Gora
dok mi ne posaljemo Tomsona nista od nas,,,